Modul Rad i odmor – 24. i 25. septembar 2022.

Radničke borbe oko 1989. – Slučaj kombinata Borovo – Sven Cvek

Privatizacija i radničke borbe na evropskoj periferiji – Anđela Pepić

Tekstilna industrija: globalni lanci vrednosti i radna prava – Bojana Tamindžija

Pa, pa, proleteri: automatizacija i kriza rada – Tomislav Medak

Kratki opis 

Ovo je izlaganje temeljeno na istraživanju “Kontinuitet društvenih sukoba 1988.-1991.: kombinat Borovo”koje je od 2013. do 2018. vođeno u organizaciji Centra za mirovne studije i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju iz Zagreba. Iskustvo radništva u vukovarskom Borovu poslužit će nam kao početna točka za razgovor o radničkim borbama u Jugoslaviji s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina 20. stoljeća. Problemi na koje ćemo se osvrnuti tiču se promjena u iskustvu rada i poziciji radništva kao i uspona nacionalističkih politika iz toga vremena.

Sven Cvek (Pula, 1975.) radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je monografije “Towering Figures: Reading the 9/11 Archive” (Brill/Rodopi 2011.), jedan od urednika knjige “Naša priča: 15 godina ATTACK!-a” (Autonomni kulturni centar, 2013.) te koautor studije “Borovo u štrajku: rad u tranziciji 1987.-1991.” (BRID, 2019.). Od 2013. do 2018. sudjelovao je u istraživanju “Kontinuitet društvenih sukoba 1988.-1991.: kombinat Borovo” u organizaciji CMS-a i BRID-a.07.04.2021.

Kratki opis 

Jednu od centralnih uloga u transformaciji društveno-ekonomskog sistema Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i država nastalih njenim raspadom u tržišnu privredu, odigrali su procesi privatizacije koji su oblikovali društvene sukobe u sferi rada. Pod privatizacijom, u kontekstu SFRJ i država naslјednica, podrazumijevamo procese promjene vlasništva nad preduzećima iz društvenog, preko državnog u privatno vlasništvo koja se realizovala (i realizuje se) kroz više različitih formi uklјučujući i likvidacije, stečajne postupke, te prodaju/kupovinu preduzeća. Predavanje će se razmotriti različite oblike društvenih sukoba u sferi rada u vezi sa procesom privredne transformacije i privatizacije, te diskutovati uticaje tih procesa na radništvo. Procese privatizacije i njihov uticaj na radništvo u Bosni i Hercegovini nije moguće objasniti bez prethodnog poznavanja šireg društvenog konteksta unutar kojeg su se isti odvijali (ili se i dalјe odvijaju). Pri tome prvenstveno mislimo na globalizaciju i njen uticaj na političko-ekonomsku periferizaciju zemalјa Istočne i Jugoistočne Evrope. Predavanje će, stoga, na primjerima nekadašnjih industrijskih giganata: Rudi Čajavec, Energoinvest i Aluminij analizirati međusobnu povezanost procesa transformacije unutar samih procesa globalizacije i prefirerizacije zemlje.

Anđela Pepić je doktorantkinja na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci – istraživačka oblast sociologija. U svom dosadašnjem istraživačkom radu fokusirana je na ekonomska i socijalna prava, rad, radništvo, radnička klasa, sindikalizam, te uticaj globalizacije i društvenih promjena na rad i radništvo.

Kratki opis

Prema neoliberalnoj doktrini slabije razvijene i nerazvijene zemlje uključivanjem u globalne lance vrednosti dobijaju priliku za usvajanjem najsavremenijih znanja i tehnologija, a participacija u globalnoj ekonomiji najčešće se predstavlja kao sigurni put u ekonomski prosperitet. U realnosti, transnacionalne kompanije kroz globalne lance snabdevanja kontrolišu 80% svetske trgovine, a apsorpcija viška vrednosti je sve samo ne balansirana. U okviru tekstilne industrije, u proseku, oko 60% od finalne cene proizvoda odlazi direktno brendovima i distributerima lociranim u zemljama Globalnog severa dok su dobavljači i podugovarači rasuti po zemljama Globalnog juga prinuđeni su da se zadovolje minimalnim udelom u raspodeli. Niska cena je kroz autsorsing direktno povezano sa eksploatacijom dečjeg i migrantskog rada i sweatshop-ova. Zemlje Globalnog juga su, pritom, prinuđene da se međusobno takmiče u proizvodnji što  povoljnijih uslova za poslovanje multinacionalnim kompanijama, gde povoljna poslovna klima znači brojne poreske olakšice, besplatnu infrastrukturu, direktne novčane subvencije i ruiniranje radnog zakonodavstva.  Poslednjih godina sve više se osvetljavaju identični mehanizmi brutalne eksploatacije i u zemljama bivšeg Istočnog Bloka u Evropi. U tekstilnoj industriji, neplaćen prekovremeni rad, zabrana odlaska u toalet, uskraćivanje godišnjeg odmora i zarade koje jedva pokrivaju preživljavanje postale su  stvarnost većine radnica i radnika današnje Centralne, Istočne i Jugoistočne Evrope. Procesi tranzicije u ovom regionu praćeni su planskim uništavanjem lokalne privrede upravo kao uslovom za uključivanje u globalne ekonomske tokove sve dok kao jedini preostali resurs nije ostala jeftina radna snaga, čiji je položaj dodatno oslabljen sukcesivnim izmenama radnog zakonodavstva u korist poslodavaca. 

Bojana Tamindžija je od 2017. godine nacionalna kordinatorka Clean Clothes Campaign mreže za Srbiju. Koautorka dva istraživanja o uslovima rada u tekstilnoj industriji u Srbiji i članica koordinacionog tela Evropske Koalicije Clean Clothes Campaign mreže.

Clean Clothes Campaign mreža je međunarodna inicijativa koja deluje od 1989. godine i koja je posvećena poboljšanju uslova rada i osnaživanju radnica i radnika u globalnoj industriji odevnih predmeta. CCC okuplja više stotina organizacija i sindikata širom sveta koji su jednako zastupljeni u zemljama proizvodnje (zemlje jeftine radne snage u koje kompanije najčešće autsorsuju proizvodnju) i razvijenim potrošačkim zemljama (zemlje iz kojih najčešće potiču kompanije i za čije se tržište odevni predmeti uglavnom proizvode).

Vidi: https://cpe.org.rs/clean-clothes-campaign/ (Centar za politike emancipacije, Srbija)

Kratki opis

Proteklih godina diskurs o četvrtoj industrijskoj revoluciji — koja se zasniva na uklapanju distribuiranih kibernetičkih tehnologija poput interneta stvari, umjetne inteligencije, visokopropusnih digitalnih mreža, velikih podataka i autonomne robotike s procesima proizvodnje i logistike — bio je praćen alarmantnim najavama drastičnih gubitaka radnih mjesta. Automatizacija u industrijskim pogonima, skladištima, prijevozu, poljoprivredi, administraciji, novinarstvu i mnogim drugim granama prijeti velikom nezaposlenošću, što predstavlja temeljitu krizu za društva u kojima je primarni oblik zadovoljavanja potreba i socijalizacije za većinu stanovništva kroz formalnu kapitalisitčku ekonomiju, prodaju vlastite radne snage i konkurentsko tržište rada. Međutim, taj diskurs je u velikoj mjeri marketinška koprena za procese u kojima primarni generator niskih profitnih stopa i nezaposlenosti nije tehnološki razvoj već usporavanje svjetskog kapitalizma. U mom izlaganju ocrtati ću te procese i posljedice po globalnu radnu snagu, a s pogotovim osvrtom na posljedice automatizacije na kapitalističku periferiju.

Tomislav Medak je doktorand pri Centru za postdigitalne kulture Sveučilišta u Coventryju. Piše doktorat o političkoj ekonomiji tehnološkog razvoja i planetarnoj ekološkoj krizi. Član je teorijskog i izdavačkog tima Multimedijalnog instituta, supokretač projekta Piratska skrb i knjižničar-amater projekta Memory of the World. (više: https://tom.medak.click/hr/)

“Pravo na odmor” Ines Tanović Sijerčić

“Izazovi sindikalnog djelovanja u privatnom sektoru u BIH danas“ Mersiha Beširović i Fikret Plivčić, STBiH

“Između rodne podjele i feminizacije rada: žena, majka, radnica” Lejla Gačanica 

 “Žene, rad i reforme”  Nela Porobić Isaković

Predavanje će dati uvod u problem ljudskog rada iz teorijske i historijske perspektive. Jedna od temeljnih karakteristika ljudi jest ta da oni rade. Međutim, oko rada se pojavljuju brojna pitanja. Je li poželjno da ljudi rade? Ili bi trebali raditi manje? Je li poželjno da rade na način na koji to rade u modernim društvima? Je li industrijski rad neizbježan? Različiti teorijski pogledi na kapitalizam – primjerice Adama Smitha, Karla Marxa, Karla Polanyija i Johna Maynarda Keynes – su različito gledali na problem rada te na moguće načine njegove regulacije. Povijest modernog kapitalizma je povijest različitih koncepcija rada. Nakon drugog svijetskog rata, uspostavljen je novi oblik regulacije rada koji je rad regulirao državom blaogstanja i sindikatima na zapadu te socijalizmom na istoku. Nakon pada berlinskog zida, radnička prava su u defanzivi. Raspada se “društveni ugovor” kapitala i rada. Recentni trendovi 21. stoljeća, poput prekarijata i automatizacije, postavljaju stara pitanja o radu na nov način. Razmišljati o radu zapravo znači razmišljati o prirodi društva u kojem živimo.

Marko Grdešić je docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Magistrirao je političke znanosti na Central European University u Budimpešti i na University of Wisconsin-Madison u SAD te je doktorirao sociologiju na University of Wisconsin-Madison. Bavi se političkom sociologijom i političkom ekonomijom, s posebnim fokusom na teme kao što su populizam i industrijski odnosi. Njegov doktorski rad objavljen je kao knjiga pod naslovom “The Shape of Populism: Serbia Before the Dissolution of Yugoslavia” u izdanju University of Michigan Press u SAD. Objavljivao je u raznim akademskim časopisima kao što su East European Politics and Society, Europe-Asia Studies, Nationalities Papers, Theory and Society itd. Također, popularne i polemičke tekstove objavljuje na internetskim portalima H-Alter i Ideje.hr.

Pitanje odmora oduvijek je bilo klasno pitanje. I dok su odmor svi trebali i željeli, rijetki su ga mogli priuštiti. Kroz gotovo cijelu ljudsku istoriju, odmor je bio privilegija bogatih, te jedno od najvažnijih polja sindikalne i radničke borbe. Na ovom predavanju proći ćemo kroz kratki istorijat razvoja odmora, s naglaskom na koncept odmora i radničkih odmarališta u socijalističkoj Jugoslaviji, te zajednički analizirati odmor današnjice i budućnosti. 

Ines Tanović Sijerčić je aktivistica, povjesničarka umjetnosti i novinarka. Istraživački se bavi temama odmora, rada i sindikalnog organiziranja danas. Živi i radi u Sarajevu, kao projekt koordinatorica u Udruženju za umjetnost i kulturu Crvena.

Sindikalno organizovanje je danas pod višestrukim pritiscima. Izmjenjeni uslovi rada, globalno restrukturiranje proizvodnje, tehnološka transformacija koja zahvata sve više sektora samo su neki od uzroka. Ovo je posebno vidljivo u privatnom sektoru, odnosno tamo gdje je sindikalno organizovanje istovremeno najslabije ali i najpotrebnije. Sindikalno organizovanje u Bosni i Hercegovini suočeno je i sa posebnim izazovima koji su posljedica političko-administrativne organizacije zemlje te nagomilanih društvenih problema. Predavanje će ponuditi kratki pregled današnjeg sindikalnog pokreta u Bosni i Hercegovini, dati kritički osvrt na organizaciju pokreta te će detaljnije ispitati odnose između politike i sindikalnog organizovanja uključujući i specifičnosti bosanskohercegovačkog ‘socijalnog dijaloga’. Poseban naglasak će biti na izazovima s kojima se sindikalni rad suočava u tzv. realnom sektoru, a koji svoje izvore imaju i u nepovoljnom pravno-političkom okviru, ali i u nepovoljnoj društvenoj klimi koju karakterizira nizak setepen društvenog povjerenja što ima svoje posljedice i na sindikate. U drugom dijelu predavanja, fokus će biti na budućnosti sindikalnog organizovanja i važnosti uključivanja mladih u sindikalni rad te na specifičnim i netipičnim iskustvima organizovanja u okviru Sindikata trgovine Bosne i Hercegovine. Diskusija će se fokusirati na veze između sindikata i članstva, kampanje usmjerene na jačanje sindikalnog uticaja, te na važna iskustva iz terenske prakse sindikalnog rada u sektoru trgovine i usluga koji pred sindikalne aktiviste postavlja posebne zadatke.

Mersiha Beširović je dugogodišnja sindikalna radnica i aktivistica sa bogatim iskustvom sindikalnog rada u bosanskohercegovačkom sindikalnom pokretu. Od 2009. godine obavlja funkciju Predsjednice Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine (STBIH) gdje, zajedno sa saradnicima i saradnicama, nastoji jačati kapacitete i poziciju radništva u ovim sektorima gdje su uslovi rada među najlošijim, a stepen sindikalnog organiziranja među radništvom najnižim.

Fikret Plivčić je Sekretar STBiH i regionalni povjernik za područje Sarajeva. U sklopu projekta pružanja besplatne pravne pomoći svim članovima/icama STBiH, ali i šire, radi na zastupanju članova/ica pred disciplinskim komisijama i medijaciji između radnika i poslodavaca.

Kroz ovo predavanje bavit ćemo se temom društvene reprodukcije, odnosno rada koji je potreban za proizvodnju najvažnije robe – radne snage. Taj segment ekonomije je u većini društvenih i historijskih znanosti bio posve ignoriran do pojave feminističkog pokreta, odnosno autorica koje su počele politički i teorijski artikulirati pitanje ženskog, odnosno kućanskog rada koji održava radnu snagu na životu. U ovom kratkom uvodu u problematiku kućanskog rada upoznat ćemo se sa osnovnim pojmovima marksističkog feminizama, autoricama koje su doprinijele razvoju njegovog pojmovnog aparata kao i kampanjama koje su podigle svijest o važnosti reproduktivnog rada. Jednako tako, postavljat ćemo pitanja o tome na koji način u različitim periodima povijesti društvo pristupalo ovoj problematici kroz izgradnju institucija koje su bile zadužene za društvenu reprodukciju.

Mario Kikaš je novinar i publicist. Na Centru za ženske studije u Zagrebu drži predavanja o socijalističkom feminizmu  u sklopu modula posvećenog povijesti ženskog pokreta. Istraživački se bavi temom rada i organiziranja radnika u kulturnim i kreativnim industrijama. Član je Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID).

Razmatrajući pravo na rad važnim dijelom emancipacije žena, potrebno je imati u vidu da sam pristup tržištu rada nije nužno značio ili rezultirao ekonomsko-socijalnom jednakošću muškaraca i žena. U BiH su vidljive razlike u svim segmentima radnih odnosa: zapošljavanja, radnih mjesta, plata, radnog statusa, odmora. Majčinstvo predstavlja otežavajuću okolnost prilikom dobijanja i zadržavanja posla, odnosno napretka. Tako se u vrijednost i konkurentnost radne snage neminovno uključuje njihov privatni život, a opšta društvena odgovornost za natalitet se stavlja na žene-radnice. U kakvom su odnosu identiteti žena – majka – radnica; međusobno dopunjujući, uslovljeni, isključivi? Kojim ih redoslijedom slažemo? U kojoj mjeri je prisutan uticaj tradicionalnih rodnih uloga na održavanje rodnih nejednakosti na poslu? Predavanje će se baviti ovim pitanjima portretirajući današnje radnice i njihova iskustva u BiH.

Lejla Gačanica je doktorandica pravnih nauka, trenutno radi kao pravna savjetnica i neovisna istraživačica. Oblasti njenog zanimanja su rodna ravnopravnost, suočavanje sa prošlošću sa fokusom na kulturu sjećanja, ustavno pravo. Autorica je objavljenih članaka, analitičkih, naučnih i istraživačkih radova u ovim oblastima.

Bosanskohercegovačko društvo je kontinuirano predmet političko-ekonomskih reformi. Od 2014. godine te reforme poprimaju isključivo ekonomski karakter te BiH ulazi u intenzivni period reformi jasno utemeljenim na neoliberalnim principima deregulacije, privatizacije i opsežnih mjera štednje. Jedno od centralnih pitanja kako prethodne tako i nove reformske agende jeste rad, odnosno fleksibilizacija i liberalizacija tržišta rada. Povremeno se koristi argument da će ovakve reforme biti povoljne i za žene jer će investicije privučene ovakvim reformama dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, na čemu će profitirati i one. Međutim, reforme utemeljene na neoliberalnim principima rijetko ostaju bez negativnih implikacija za jednakosti u društvu, pa tako i za rodnu jednakost. U BiH se situacija dodatno usložnjava kad uzmemo u obzir sva neriješena pitanja proistekla iz rata, posebno socio-ekonomske prirode. Rat, odnosno ratne posljedice, su pored roda, nešto što reformski dokumenti uopšte ne prepoznaju. Predavanje će se baviti pitanjem uticaja reformskih procesa na rodnu jednakost u BiH, s fokusom na pitanje rada – šta znači fleksibilizacija tržišta rada, te ko su gubitnici i dobitnici ovakvih reformi? Nadalje, predavanje će se baviti pitanjem prostora koji reforme otvaraju, alternativno zatvaraju, za tzv. ekonomsko “osnaživanje“ žena, te neophodnim investicijama koje bi ženama omogućile pristup radu.

Nela Porobić je feministkinja i aktivistkinja koja već duži niz godina prati socijalne, ekonomske i političke procese u BiH, s naglaskom na mirovne pregovore i post-ratnu rekonstrukciju. U posljednje vrijeme se posebno fokusira na političko-ekonomske reforme u sklopu tzv. Reformske agende i pretpristupnih pregovara sa EU, te uticaj predloženih reformi na rodnu jednakost i socijalnu pravdu. Nela trenutno radi u Women's International League for Peace and Freedom (WILPF) na pitanjima feminističke političke ekonomije i ko-autorica je izvještaja Feministički osvrt na postkonfliktno restrukturiranje i oporavak – slučaj BiH.