Modul Žene i društvo
24 ‒ 27. maj 2021.

Pandemijska kriza u kojoj živimo proteklih godinu i po dana rezultirala je mnogobrojnim negativnim posljedicama koje su posebno pogodile žene. Postojeće nejednakosti postale su još veće i vidljivije. Okolnosti kreirane pandemijom višestruko su uvećale obim poslova, obaveza i odgovornosti, ali su i kao nikada prije razotrkrile ključnu ulogu koju žene imaju u održavanju ekonomije i društva uopće. Države su, u mnogo slučajeva, iskoristile situaciju kako bi produbile represiju čime je višestruko otežano bilo kakvo društveno političko organiziranje i djelovanje. Feministički pokret, ionako razjedinjen, nalazi se u prelomnom trenutku koji je potrebno osvijestiti kao priliku za ostvarivanje novih savezništva, povezivanja i osuvremenjavnje politika solidarnosti koje nose ogroman politički potencijal.  Pitanje je kako danas iskustvo borbe sa represivnim mehanizmima patrijarhata nagomilavano tokom njegove viševjekovne istorije upotrijebiti u transformaciji svakodnevnice u svijetu poslije pandemije. Udruživanje, organizacija drugačijih odnosa i zajednica nužni su u borbi protiv kapitalizma i patrijarhata kao njegovog sastavnog dijela.

Tokom četiri dana modula, predavanja će osvijetliti različite izazove s kojima smo se prisiljeni nositi u trenutku u kojem živimo te analizirati zabrinjavajuće političke procese i trendove koji prijete da dovedu u pitanje sva dosadašnja postignuća ženskog pokreta i feminističke borbe. Žensko oslobođenje opet je ostavljeno za neku hipotetičku budućnost, podređeno rješavanju  krize i drugih “važnijih” pitanja.

 

 

Raspored
Ponedeljak 24.05. 2021

Istorija, sećanje, sanjarenje: Žene (u odnosu) sa prošlošću – Svetlana Slapšak

Utorak 25.05. 2021

Rad, dug i država. Feministički osvrt – Tijana Okić

Srijeda, 26.05.2021

Je li problem u muškarcima ili ipak u nečemu drugom? Kapitalizam i orodnjene forme nasilja – Maja Solar

Četvrtak 27.05.2021.

Crnogorska svakodnevnica i obrazovanje u doba nove (ne)normalnosti – Paula Petričević

Program

 

ISTORIJA, SEĆANJE, SANJARENJE: ŽENE (U ODNOSU) SA PROŠLOŠĆU, SVETLANA SLAPŠAK

Kratki opis 

U predavanju bih se dotakla shema zvanične istorije u slučajevima kada je ženski deo događajne istorije u suprotnosti sa istinama zvanične. Te sukobe u izvesnoj meri rešavaju mikroistorija i istorijska antropologija. Svet Drugih, žena, nužno je interdisciplinarno usmeren: istorija hrane, kućnih poslova, ukusa, mirisa, odnosa sa životinjama i biljkama, drugačije genealogije. Posebno bih se zadržala na odnosu vune i tela. Žensko sećanje sa dokumentima, kao što su dnevnici, zapisnici, sveske sa receptima, zbirke isečaka je istovremeno enciklopedija (kružno obrazovanje) strategija, mnogih uslovljenih i usavršenih zahvaljujuću patrijarhatu i njegovoj represiji. Sanjarenje je kategorija dosada neobuhvaćena poljem antropologije, u kojem pokušavam da organizujem osnove, tipologiju i kulturne i društvene posledice. 

Svetlana Slapšak (rođena 1948. u Beogradu) diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Odjelu za antičke studije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Preselila se u Ljubljanu 1991., državljanstvo Slovenije dobila 1993., poslije mnogih napada i kleveta u slovenskim medijima. Godine 1996. izbačena je iz Udruge književnika Srbije, zbog negativnih kritika djela Dobrice Ćosića. Slapšak je predavala na mnogim jugoslavenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Glavna je urednica časopisa ProFemina u Beogradu od 1994. godine, direktorica Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009.), te predstavnica Slovenije u Regionalnom savjetu Koalicije za REKOM (REKOM mreže pomirenja). Dobitnica je nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja Hronospore; American PEN Freedom of Expression Award; Helsinki Watch Award; Helen Award, Montreal; nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja Leteći pilav; nagrade Zlatni suncokret za roman Ravnoteža; nagrade ženske sekcije slovenačkog PEN-a MIRA. Objavila je preko 100 knjiga i zbornika, preko 500 studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko 3000 eseja, tri romana, dvije drame. Od penzionisanja bavi se pisanjem studija, eseja, priča, drama, romana, putopisa, libreta, dramaturgijom, prevođenjem i pisanjem knjiga iz humanistike.

RAD, DUG i DRŽAVA. FEMINISTIČKI OSVRT, TIJANA OKIĆ

Kratki opis 

Od 1970ih godina XX stoljeća pratimo ispreplitanje ciklusa političkih i ekonomskih kriza i recesija. Ekonomska kriza se još od 1970-ih u akutnoj formi pojavljuje i pokazuje i kao kriza onoga što se naziva „državom blagostanja“. U tom kontekstu moramo posmatrati krizu izazvanu pandemijom virusa COVID-19 koja se nakalemila na krizu iz 2008-2012 te ionako slab ekonomski oporavak. Ono što trenutnu recesiju razlikuje od prethodnih je da pogađa prije svega one sektore u kojima su mahom zaposlene žene (tercijarni sektor, trgovinu, itd) zbog čega je nazvana „she-scession“. Dodamo li ovome i krizu u određenim sektorima brige i obrazovanja u kojima su predominantno zaposlene žene, slika postaje još kompleksnija. Statistički podaci govore da su i prije izbijanja pandemije žene radile manje plaćene, nesigurne poslove, više su radile na određeno radno vrijeme i bez ugovora, što su  sve, unutar kapitalističkih radnih i robnih odnosa,  de facto negativni poticaji ženama da rade „part-time“ kako bi se, ukoliko to bude potrebno, mogle posvetiti brizi i njezi djece, roditelja, proširene obitelji, itd. U predavanju ćemo govoriti upravo o ovim negativnim poticajima koji unutar kapitalističkog sustava imaju za cilj regulaciju ne samo na tržištu, nego i u privatnoj sferi kao sferi reprodukcije i života i rada, a ključnu ulogu u posredovanju i održavanju takvih odnosa ima država. Imajući u vidu ekonomsku i zdravstvenu krizu, pokušat ćemo postaviti neka važna pitanja o odnosu rada, duga i države u odnosu na to šta bi danas, u kontekstu „she-cession“ trebao biti fokus feminističkih analiza i propitivanja. Uzmemo li u obzir da se žene mnogo teže i sporije vraćaju na tržište rada, trenutna recesija prijeti da će borbu radničkog i ženskog pokreta vratiti unatrag skoro jedno stoljeće. Pitanje novih feminističkih strategija i borbi stoga ne može biti mišljeno izvan logike države, koju je danas potrebno misliti kao otpor korporativizmu, nasuprot pretvaranju države u korporaciju, što je bila historijska odlika fašizma. 

Tijana Okić studirala je filozofiju i sociologiju na Univerzitima u Sarajevu Tübingenu i Scuola Normale Superiore di Pisa, gdje je na klasi humanističkih znanosti doktorirala odbranivši tezu pod naslovom „Politika autonomije kod Kanta i Foucaulta.“ Područja njenog znanstvenog interesa su: politička filozofija, klasična njemačka filozofija, marksizam, pitanje i problemi kritike u klasičnoj njemačkoj filozofiji, marksizmu i kritičkoj teoriji, historija filozofije, filozofija historiografije, upotreba analogija u historiji i filozofiji, teorije rasizma od ranog modernog perioda do danas, historijski revizionizam i feministička filozofija i politička teorija. Sa Andrejom Dugandžić je 2016. uredila zbornik „Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava“. Pisala i objavljivala o filozfskim, feminističkim i historijskim temama. Dugogodišnja je aktivistica Komiteta za otpis duga zemljama Trećeg svijeta (CADTM), internacionalistkinja i militantkinja balkanske ljevice. Trenutno nezaposlena.

JE LI PROBLEM U MUŠKARCIMA ILI IPAK U NEČEMU DRUGOM? KAPITALIZAM I ORODNJENE FORME NASILJA, MAJA SOLAR

Kratki opis 

Ako analiziramo rodno uvjetovano nasilje, onda je jedno od pitanja i iz koje feminističke struje se ono adresira. Kako feminizam nije homogeno polje, nastojaću da pokažem koje bi bile ključne odlike u pristupu orodnjenom nasilju iz perspektive teorije socijalne reprodukcije, te u kojim tačkama takva vizura odmiče od radikalno-feminističkog i još nekih pristupa koji pretpostavljaju koncept roda/pola kao klase. Marksistički feminizam, a osobito teorija socijalne reprodukcije, otvara polje analize orodnjenih oblika nasilja koji se ne odnose samo na osobe koje društvo prepoznaje kao „žene‟, već i na trans, queer, rodno varijantne i druge osobe, a rodno uvjetovano nasilje je čvrsto uvezano i sa drugim formama nasilja, discipliniranja, eksploatiranja i opresiranja koje proizvodi kapitalizam. Utoliko je orodnjeno nasilje strukturno isprepleteno sa klasom, rasom, tjelesnom sposobnošću i drugim kriterijumima na osnovu kojih kapitalizam producira i perpetuira nasilje. Teorija socijalne reprodukcije mi se čini kao analitički najplodniji i najsveobuhvatniji okvir objašnjenja rodno uslovljenog nasilja, a kako to nije samo stvar teorijske analize već ima i političke učinke, i kao plauzibilni orijentir za mobilizaciju, strateški okvir delovanja, moguće i nemoguće saveznike_ce, istinsku transformaciju i emancipaciju.

Maja Solar (1980, Zagreb) je doktorirala filozofiju. Bavi se društvenom i političkom teorijom, piše poeziju i prozu. Članica je levo orijentisanog teorijskog i političkog kolektiva „Gerusija“ i saradnica „Foruma Roma Srbije‟. Deo je uredništva časopisa za teorijske prakse „Stvar” i medijskog portala „Slobodni Filozofski‟. Objavila je tri zbirke poezije (Makulalalalatura, 2008, za koju je dobila Brankovu nagradu 2009, Jellemzõ, hogy nem természetes – Naravno da nije prirodno – 2015. i Bez začina 2017). Autorka je preko trideset naučnih radova iz društvene teorije. Oblasti interesovanja: marksizam i marksistički feminizam, teorije rada, teorije vlasništva, teorije luksuza, istorija socijalizma, orodnjeni oblici nasilja, odnos klase i identiteta, itd. Od 2015. do 2020. godine prevodila je za srpsko izdanje novina Le monde diplomatique. Od 2019. godine, zajedno sa  Žakom Lučićem, uređuje i vodi poetski podcast Puna usta poezije.

CRNOGORSKA SVAKODNEVNICA I OBRAZOVANJE U DOBA NOVE (NE)NORMALNOSTI, PAULA PETRIČEVIĆ

Kratki opis

Crnogorsko je društvo posljednjih godinu dana potreseno i prestrojeno dvijema velikim promjenama – onom globalnom pandemijskom, i onom lokalnom – prvom promjenom vlasti od uspostavljanja parlamentarizma prije trideset godina. Ove su se promjene snažno prolomile i prelomile i kroz politike svakodnevnice čiji je obrazovanje neraskidivi dio. Intenzivirana nacionalna polarizacija, otvorena mizoginija u javnom prostoru, selektivna i politizovana primjena mjera za suzbijanje pandemije, sa jedne i prelazak na skraćenu i online nastavu bez adekvatnog restrukturiranja nastavnih programa, prilagođavanja kriterijuma i načina ocjenjivanja ili podrške učenicima, osobito onima iz marginalizovanih i vulnerabilnih grupa, samo su usložili i dodatno opteretili ”staru normalnost” koja se ionako sa teškoćama podnosila. U predavanju ću nastojati da pokažem kako su oba režima – mjere za suzbijanje pandemije i prelazak na izmijenjen način nastave dodatno produbili postojeće probleme crnogorskog društva i pokazale nespremnost i nesnađenost i stare i nove vlasti u formulisanju odgovora na krizu u kojoj se društvo nalazi.

Paula Petričević je feministička i mirovna aktivistkinja iz Kotora. Diplomirala filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Magistarka je političkih nauka i doktorantkinja na Fakultetu političkih nauka istog univerziteta. Radila kao programska direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice i kao predavačica na Ženskim studijama u organizaciji Anime – Centra za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora. Kolumnistkinja „Vijesti“ (2010/17). Predaje filozofiju u JU Gimnazija Kotor i radi kao ombudsmanka dnevnog lista „Vijesti“ (2015/21) i nedjeljnika „Monitor“ (2014/21).