Gužve, turisti, vaučeri – Alma Midžić

nov 27, 2020 | Proizvodnja, 2020.

Živim na onoj „memli strani“ Sarajeva, kako kažu, i često odem do Baščaršije da nešto pojedem. S obzirom na ekonomsku krizu u najavi, još više sam običavala da jedem vani ili kupujem neke proizvode i usluge, da dam svoj skromni doprinos domaćoj ekonomiji. Kažu da kad je kriza, treba „odriješiti kesu“ a ne „stezati kaiš“. Prije bih ovaj dio Staroga Grada izbjegavala zbog gužvi i turista. Sada je ponekad jezivo pust. Mnoge radnjice su zatvorene, uličice su prohodne, ne morate se gurati i čini se da jedino šiša barovi opstaju. Sretnem tek ponekog turista, uglavnom naše drage goste iz regije. Slična je situacija i u drugim mjestima. Nedavno sam bila u Mostaru; doslovno ste se mogli fotografirati sami na Starom mostu, što je uglavnom vrlo rijetka mogućnost. Kako lokalci kažu, ljeti uopće ne idu na Staroga, tolika je gužva da se ne može prijeći preko mosta. Mali obrtnici se bore za preživljavanje, a sudeći prema razgovoru s njima, Grad Mostar im nije pružio dovoljnu podršku, čak suprotno; neke žele da istjeraju iz poslovnih prostora iako su rijetki uopće ostali otvoreni. Jedino pozitivno što me iznenadilo jeste da je moj rodni grad, Bihać, bio hit destinacija među domaćim turistima. Dobila sam veliki broj poruka u kojima su od mene tražili savjete i preporuke. Iznenadila sam se jer znam da kome god spomenem svoj kraj, po pravilu dobijem odgovor kao „jao predaleko ste“. U suštini tih 320 km od Sarajeva do Bihaća još uvijek je jedna od lošijih dionica, s obzirom na to da značajnija sredstva nisu uložena u putnu infrastrukturu od 1999. godine, otkad redovno putujem na ovoj relaciji; autobusi u prosjeku voze šest sati, a o vožnji vozom morala bih pisati poseban tekst.

Da vidimo šta statistika kaže. Ukupan broj posjeta u BiH pao je za  gotovo 70 % (ostvareno 385.578 posjeta), a broj noćenja je manji za skoro 63 % (987.517 noćenja) u odnosu na isti period 2019. godine. U prvih devet mjeseci najviše noćenja ostvarili su turisti iz Srbije i Hrvatske. Smanjenje prometa donosi i velike gubitke u budžetu jer se raznim nametima u vidu PDV-a, akciza, putarina, doprinosa, turističkih i komunalnih taksi ostvaruju značajna sredstva. Ilustracije radi, prošle godine je u Kantonu Sarajevo zabilježeno 1.446.000 noćenja (boravišna taksa u FBiH je dvije KM, a u RS-u 2,5 KM), dok su prijevoznici u budžet uplatili više od četiri miliona KM.

Iako su na ovaj sektor skoro pogubno uticale mjere vanrednog stanja, zatvaranja granica, zabrana okupljanja i prijevoza putnika, ova grana privrede nije posebno tretirana. To znači da se firme u turizmu uglavnom nisu mogle prijaviti na javni poziv za dodjelu budžetskih sredstava za isplatu dijela plate. Većina ih nije zadovoljna mjerama koje su vlasti donosile, a i pitaju se na šta se zapravo troše sredstva od nameta koje plaćaju. Mnogi su pokušali sačuvati radna mjesta, ali kako je sezona odmicala, postalo je jasno da će doživjeti potpuni krah, pa su počela i otpuštanja zaposlenih. Mnoge agencije se bore samo da odgode povrat novca za unaprijed uplaćene aranžmane kako bi mogle preživjeti dok stvari ne krenu nabolje.

Prema dostupnim podacima, u sektoru turizma i ugostiteljstva i djelatnosti pružanja usluga smještaja, te pripreme i usluživanja hrane u BiH je u decembru prošle godine bilo zaposleno 43.058 osoba, a zabilježen je rast zaposlenih od 11 % u odnosu na 2018. godinu. Sigurno je da ima i dosta perifernih zanimanja koja također ovise o turizmu tako da će broj onih koji će biti pogođeni lošom situacijom u ovom sektoru sigurno biti veći. Sjetimo se samo turističkih vodiča, u Federaciji BiH certificirano ih je 1100, a ima ih i popriličan broj koji nisu registrovani. Njihovu situaciju je najbolje opisao jedan satirični portal:

Svim turističkim vodičima u Bosni i Hercegovini isplaćeno po 2,50 KM pomoći. Ova pomoć trebala bi omogućiti turističkim vodičima u našoj zemlji da prežive do naredne sezone za koju se svi nadaju da će biti bolja od ove (…) Zbog navedene subvencije očekujemo da turistički vodiči ponovo žive život punim plućima i prežive do boljih vremena, te da nas se sjete u novembru.

Lokalne zajednice su pokušale izdvojiti neka sredstva za pomoć koja su bila uslovljena nizom kriterija, mada treba imati na umu da su to izrazito skromna sredstva jer većina općina i gradova u BiH nema izdašne budžete. U maju je u Sarajevu održan i mirni protest – defile vozila, kojim su turističke agencije, hotelijeri i prijevoznici uputili apel vladama kantona i FBiH da što prije nešto poduzmu. Neki od zahtjeva tada su bili da se uvede obavezno organizovanje „škola u prirodi”, na nivou cijele Federacije, za sve osnovne i srednje škole, i to u organizaciji domaćih turističkih agencija, prijevoznika i hotela, da se ukinu ograničenja rada i da se uvedu stimulativni popust na ulaznice za turističke atrakcije u BiH.

Jedna od mjera o kojoj se dosta pričalo su i turistički vaučeri. U Republici Srpskoj vaučeri su predstavljeni kao dokument koji izdaje Ministarstvo trgovine i turizma RS-a, a na osnovu koga korisnik vaučera ostvaruje pravo na subvenciju troškova usluge smještaja koja uključuje noćenje s doručkom u jednoj smještajnoj jedinici određenoga ugostiteljskog objekta. Važe od 15. juna do 15. novembra; do sad ih je iskorišteno više od 16.000, a turistički radnici navode da su banje bile najpopularnija destinacija. Mnogi smatraju da je ovo bio dobar potez, ali kažu da ova mjera može poslužiti samo kao privremeno rješenje jer nije dovoljna da bi se značajnije podržao turistički sektor. Premda su u Federaciji najavljivali da će razmotriti uvođenje vaučera, federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo je u julu obavijestila javnost da Vlada FBiH odustaje od podjele turističkih vaučera jer, kako je navela, građani nisu bili motivirani da putuju, a i u razgovoru s turističkim radnicima su zaključili da mjera ne bi imala smisla. Međutim, u FBiH Grad Bihać i Turistička zajednica Grada Bihaća, uz podršku Projekta općinskoga okolišnog i ekonomskog upravljanja (MEG), koji finansira švicarska vlada, a provodi UNDP, pokrenuli su kampanju Odmori u BiHaću u sklopu koje su ponudili vaučere. Grad Bihać je izdvojio 100.000 KM, vlada Švicarske 54.000 KM, a planirano je da bude ostvareno 1400 noćenja. Bilo je dosta polemike na društvenim mrežama o načinu odabira  hotelijera i ugostitelja koji su se prijavili na javni poziv za ovaj projekt. Jedno je sigurno za vaučere, doprinijeli su promociji domaćega i lokalnog turizma, ali je u pitanju kratkoročna mjera koja može tek pomoći opstanak.

S obzirom na to da će oporavak turizma trajati dugo, na kraju ovog teksta prenosim poruku jedne radnice u turizmu: „Odgodite svoje putovanje ili zamijenite za drugo putovanje kod svoga lokalnog agenta. Podržite domaću ekonomiju jer je za turizam vezano i mnogo drugih djelatnosti. Hoteli zapošljavaju dosta osoblja, u ugostiteljstvu se često koriste namirnice lokalnih proizvođača, a nije zanemariva ni prodaja suvenira. Svakako da treba dodatno razvijati ponudu, ulagati u razvoj seoskoga i održivog turizma, a ključan je i razvoj putne infrastrukture.“

Ja bih samo dodala još i da je ova kriza pokazala koliko je ranjiv ovaj sektor, a i države čija se ekonomija uglavnom oslanja na turizam, te da bi trebalo ozbiljnije pristupiti konceptu održivog turizma koji podrazumijeva i rješavanje brojnih socioekonomskih i ekoloških problema.  

Alma Midžić

 

O: Prilozi o radno-proizvodnim odnosima, br. 09.