Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – Vladimir Đurđević

Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – Mirko Nikolić

Kratki opis 

Buduće promene klime jedan su od najvećih rizika sa kojima je svet danas suočen. Nekontrolisana emisija gasova staklene bašte dovela je do energetskog disbalansa u klimatskom sistemu i jasno vidljivih i nedvosmislenih promena unutar njega. Porast prosečne globalne temperature atmosfere i okeana, topljenje ledenog pokrivača i porast srednjeg nivoa mora samo su neke od njih. Na teritoriji Balkana, trend porasta temperature prevazilazi globalni prosek, a jasno su detektovane i promene u frekvenciji i intenzitetu ekstremnih događaja kao što su suša, ekstremne padavine, dužina i intenzitet toplotnih talasa. Ukoliko se postojeći trend emisije gasova staklene bašte, a prvenstveno emisije CO2 iz antropogenih izvora nastavi, klimatski sistem će proći kroz još drastičnije promene a društvo će biti primorano da se prilagodi ovim promenama, barem u segmentima u kojima će to biti moguće.

Vladimir Đurđević je vanredni profesor na grupi za meteorologiju Fizičkog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Na istoj fakultetu je završio osnovne i magistarske studije i odbranio doktorsku disertaciju. Bio je gostujući istraživač u NOAA-USA; CMCC-Italia; IST-Portugal; ICoD-Malta. Učestvovao je u više međunarodnih i nacionalnih naučno-istraživačkih projekata. Učesnik je međunarodne inicijative Med-CORDEX i član Međunarodnog komiteta PannEX incijative. Angažovan kao ekspert, bio je koautor nacionalnih izveštaja o klimi prema UNFCCC, za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju i Brazil. Kilmatske promene, numeričko modeliranje klime i regionalizacija klimatskih projekcija, uticaj klimatskih promena socio-ekonomske sektore i živi svet, prilagođavanje na klimatske promene su neke od oblasti njegovih istraživanja.

.

Kratki opis

U našim gradovima, svuda dokle oko seže uzdižu se i blješte proizvodi ekstraktivizma. Iza sjajnih ekrana i fasada, protežu se duhovi i senke, rupe i havarije carstva ekstrakcije. Ova nasilna političko-ekonomska hegemonija zasniva se na tvrdnji da su mnoštva tela i njihove snage „neophodna za napredak čovečanstva”, da ih treba sistemski izvaditi iz njihovih prebivališta, obraditi, iskoristiti, baciti. Post-jugoslovenski region, pre svega zahvaljujući politikama liberalizacije ali i kao polu-periferija globalne mreže sirovina, trenutno je zona intenzivne ekspanzije ekstraktivizma, posebno u rudarskoj industriji. Ovi su procesi usko povezani sa drugim domenima produkcije koji sežu daleko dalje i dublje od tradicionalnih industrija „prirodnih resursa“. Ekstraktivistička logika-logistika prožima digitalnu industriju, „zelenu ekonomiju“ kao i globalizovane mreže produkcije znanja i kulture. Penetracija ekstraktivizma kroz društvo sa druge strane znači da su i oblici otpora i afirmacija alternativa sveprisutni, uporni i izdržljivi, iako često marginalizovani. Prateći rad zajednica otpora ekstraktivističkoj ekspanziji, i u razgovoru sa feminističkim i kvir materijalizmom i anti-/de-kolonijalnim praksama, ova intervencija ocrtava kontra-analitiku i prakse transformacije svakodnevnog života izvan imperijalne logike-logistike ekstrakcije.

mirko nikolić kroz slušanje, razgovor i saradnju sa mestima i zajednicama radi na prefiguraciji i afirmaciji klimatsko-društvene pravde. Zajedno sa drugima bavi se pitanjima obnavljanja i isceljenja u devastiranim predelima koje ostavlja ekstraktivni kapitalizam, pluriverzalnom solidarnošću, zemaljskim reproduktivnim radom, i zajedništvom među različitim vrstama. Ova praksa se transverzalno kreće između umetnosti i humanističkih nauka, i poprima oblik istraživačkog i kreativnog pisanja, situiranih performansa, kulturnog i društvenog organizovanja.

“Kako se proizvodi prostor? – urbani razvoj u realnom socijalizmu i na kapitalističkoj periferiji” Iskra Krstić 

“Problemi urbane tranzicije Sarajeva – Grad i priroda ili gradc bez čovjeka”   Nihad Čengić

Javno predavanje – “Koji resurs nas vodi do energetske tranzicije?”  Dražen Šimleša

“Održivi razvoj u 21 vijeku – trend ili nužnost za opstanak”  Dražen Šimleša 

“Funkcije zelenila – prepoznavanje i ekološke funkcije drveća i grmlja u gradu”  Emira Hukić

“Prostorno planiranje na lokalnom, regionalnom i višim nivoima i specifičnosti procesa planiranja”  Vesna Hercegovac Pašić

“Alati za samoupravu i samoorganizovanje “ Alma Midžić

Kratki opis

Grad XIX vijeka je opisan kao prostor koji ugnjetava, oslabljuje i uništava fizičke, moralne i intelektualne kapacitete čovjeka. Grad i prostor XX vijeka su opisani kao mjesta koja se rastuće tehniziraju i otprirođuju i gdje je rastuća protivrječnost čovjeka i prostora. Paralelno, razvijane su teorije koje su promovisale razvoj i individualno dobro čovjeka, porast kolektivnog zadovoljstva i balansiran odnos grada i prirode. Grad je poistovjećen sa njegovim ljudima, smatran javnim prostorom i mjestom za ljude, koji učestvuju u odlučivanju o budućnosti grada. Priroda je afirmisana kao mjerilo kvalitete življenja. Bez prirode, grad i čovjek nisu kompletni. U periodu 60–80ih godina prošlog vijeka, izrađena je serija prostornih i urbanističkih planova koji su vjerno odražavali biocentričnu teoriju grada BiH, zasnovani na nauci i vrlo stručno izrađeni. Funkcionalnost, čovjek, priroda, estetika i etika su bili lajtmotivi planiranja. Ciljeve ovih planova je dobro podržavala ili usmjeravala zakonodavna materija, a posebno društveno vlasništvo nad urbanim građevinskim zemljištem. Na prelazu u XXI vijek, gradovi i društvo Bosne i Hercegovine su barbarski razoreni. Socijalistička demokratija i planiranje grada su uništeni. Međunarodnom intervencijom urbano zemljište je, od resursa i uslova dobrog individualnog i kolektivnog razvoja, pretvoreno u komoditet. Zemljište kao tržišna kategorija i nove percepcije pojedinaca i vlasti o pravima koja proističu iz stvarnih prava, uticale su na dramatične promjene u prostoru. U Sarajevu, oko 400 ha građevinskog zemljišta, što je ekvivalent površine grada u dolini Miljacke od Bentbaše do Malte, planiranih kao glavni gradski park, parkovi, sportsko-rekreacione površine ili skverovi, pretvoreno je u površine za izgradnju stambenih, poslovnih i vjerskih objekata. Sklad, estetika i kontekst, etika, planiranje i nauka, kao i učešće građana u građenju budućnosti grada, danas su zabranjeni. Oni koji odlučuju, obezvrijedili su sve što ne razumiju, afirmisali trenutak, kič spektakla, površnost i proizvoljnost. Gradovi BiH su uvedeni u krizu koja će trajati narednih 30 godina ili onoliko dugo dok o gradu ne počnu odlučivali oni koji ga razumiju. 

Nihad H. Čengić docent je na Arhitektonskom fakultetu Sarajevo gdje je diplomirao, specijalizirao, magistrirao i doktorirao iz oblasti urbanizma i prostornog planiranja na Arhitektonskom fakultetu Sarajevo. Trenutno obavlja dužnost šefa katedre za Urbanizam i prostorno planiranje na Arhitektonskom fakultetu Sarajevo.Više od dvije decenije intenzivno sarađuje sa međunarodnim istraživačkim institucijama. Učesnik je i organizator brojnih međunarodnih radionica, seminara i ljetnih škola. Radi na naučno-istraživačkim projektima za domaće i strane javne institucije. Radove iz oblasti obrazovanja u arhitekturi i urbanizmu, urbane forme, vlasništva i konflikta u zemljama tranzicije, objavljuje u domaćim i stranim publikacijama i knjigama.

Kratki opis 

Održivi razvoj je danas jedna od najprisutnijih i najšire dikutovanih tema u javnom prostoru. Nema gdje ga nema i gdje sga e ne spominje, gdje se ne kunemo u održivi razvoj. A opet kada se okrenemo oko sebe održivi razvoj se pretvara u Godota, u čežnju, u nešto đto treba doći, a ni sami ne znamo niti hoće li doći niti ako uopće i dođe kako bi trebala izgledati. Kao da što više spominjemo održivi razvoj, sve nam je manje jasan i razumljiv, posebno kao praktični životni stil i društveno uređenje. U predavanju ćemo, u prvom dijelu prikazati na koji način danas održivi razvoj postaje sveprisutni trend, moda, furka, pretvaranje. Nausprot tome diskutovaćemo o tome kakav bi nam održivi razvoj trebao u 21. stoljeću vodeći se pitanjem na koji način danas ekonomija i društvo utječu na održivi razvoj. Drugi dio predavanja bavi se konkretnim rješenjima i promjenama, te preispituje granice i ograničenja našeg individualnog angažmana, doprinosa i aktivnosti, a posebnu pažnju posvećuje potrazi za potencijalima kolektivnih sinergija. 

Dražen Šimleša je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radi kao viši asistent na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Glavna polja interesovanja su mu globalizacija, održivi razvoj, socijalna i solidarna ekonomija i permakultura. Objavio je šest knjiga i više znanstvenih radova, uključujući knjige Dobra ekonomija u 2016. i Ekološki otisak – Kako je razvoj zgazio održivost u 2010. godini. Predaje na Mirovnim studijima u Zagrebu, a držao je predavanja širom Hrvatske. Aktivan je u civilnom društvu, u različitim organizacijama. Volonterski radi u ZMAG-u (Zelena mreža aktivističkih grupa – www.zmag.hr) i predsjednik je Zadruge za dobru ekonomiju.

Kratki opis

Biljne vrste se razlikuju na osnovu njihovih morfoloških osobina, oblika i veličine biljnih organa. U društvenom smislu, razlikuju se prema mogućnostima i obllicima upotrebe, ali se razlikuju i u odnosu na funkcije koje obavljaju ili mogu obavljati kao faktori društvenog i okolišnog kretanja. Drvenaste vrste biljaka imaju poseban značaj za kvalitet života u gradu. U kompleksu Kampusa Univerziteta u Sarajevu nalazi se značajan fond drvenastih biljaka. U oktobru 2017. u Kampusu je izvršen popis drvenastog bilja. Identificirano je i kartirano 75 vrsti drveća i grmlja, od kojih je jedan veći broj starih i vrijednih stabala sa izraženim ekološkim i dekorativnim osobinama. Zona Kampusa će nam poslužiti kao ogledni prostor u kojem ćemo posmatrati karakteristike i razvoj te razmotriti ulogu zelene infrastrukture u urbanim sredinama. Tokom radionice, učesnice i učesnici će naučiti da samostalno prepoznaju i razlikuju vrste drveća koje se susreću u Sarajevu. Pažnju ćemo posvetiti njihovom porijeklu i funkcionalnim osobinama. Širi fokus će biti na opštem značaju zelenila u gradskom ambijentu i njegovim ekološkim funkcijama.

Emira Hukić je predavačica na Šumarskom Fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Doktorirala je 2018. godine sa temom: Svojstva tla i dinamika organske materije u šumama bukve i jele (sa smrčom) na krečnjacima i dolomitima na području  bjelašnice. Istraživački interesi su joj ekologija tla, organske tvari tla i procesi stabilizacije organskih tvari tla. Zanimaju je tehnike obnavljanja tla i degradiranog krajolika, a ima bogato iskustvo u procjeni kakvoće tla, prikladnosti tla i šumskih rasadničkih tla.

Kratki opis 

Globalistička i tranzicijska gibanja imaju izuzetan utjecaj na politicki ambijent, ali i na sam prostor. Multiplicitet tranzicija – od drzavne ka tržišnoj ekonomiji, od rata ka miru, od industrijskog ka post-industrijskom društvu – koji neprestano destabilizira sve sfere nase realnosti, učvršćen je kroz političko opredjeljenje za integraciju sa Evropskom unijom. Okoštalost institucija, pomanjkanje odgovornosti, raširene neregularnosti, socijalna nesenzibiliziranost, kulturna razjedinjenost, pomanjkanje ekoloske svijesti, sve to ima izravne reperkusije na prostor. Zastarjele i promašene politike, lutanja u nadležnostima, nepoštivanje postojećih regula u domeni prostora; neuvažavanje vrijednosti postojećih resursa; neprimjenjivanje postojeće kaznene politike vezane za bespravnu gradnju, uništavanje šumskoga bogatstva, vodnih i ostalih resursa doprinose stvaranju ambijenta bezvlašća. Sve ovo predstavlja posebne izazove pred praksu planiranja prostora. Predavanje će razmotriti neophodnost funkcija planiranja i to onog koje se oslanja na načela održivog razvoja, a planiranju pristupa iz vizure integriranog prostornog planiranja čiji je zadatak održavati balans između višestrukih i kompleksih zadataka koji stoje pred praksom planiranja. Mnogo toga se može uciniti „odozdo“(bottom up), pa je na lokalnoj razini moguće početi otklanjati  mnoge od pobrojanih problema. Istovremeno, da bi do toga došlo neophodno je jačanje „snaga demokratskog učešća“, uz uvažavanje potreba i želja u onoj mjeri i obimu koji ne narušavaju kvalitet života i principe odgovornog postupanja sa prostorom. 

Vesna Hercegovac-Pašić, arhitektica i urbanistica. Bila je profesorica Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i voditeljica Katedre za urbanizam i planiranje. Također je dugogodišnja suradnica Fakulteta političkih nauka i Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Kratki opis 

U svakodnevnim razgovorima, o raznim društvenim pitanjima, sa prijateljima, komšijama i poznanicima često možemo čuti kako ne postoji način da se odupremo neželjenim procesima i politikama. „Glasali ste za njih i sad ih trpite!“ postala je uzrečica kojom se objašnjava trenutno stanje u društvu i svaka nemogućnost djelovanja. Međutim, da li je ispravno učešće u političkom životu svesti samo na izbore ili postoje i drugi načini djelovanja? Sigurno da nije lako suprotstavljati se ekonomskim i političkim interesima ljudi, firmi i organizacija sa financijskim sredstvima i infrastrukturom koja se može angažovati za njihovo ostvarenje. Uprkos tome, postoje različiti načini i alati uz pomoću kojih je moguće direktno politički djelovati, bez obzira na to koja je partija na vlasti. Slučaj žena iz Kruščice koje su prethodne dvije godine vodile vrlo tešku borbu za svoju rijeku, svijetao je primjer uspješnog odupiranja političkim spletkarenjima i represivnom aparatu, i pokazatelj da se borba može voditi i da se značajne borbe mogu dobijati. Predavanje će detaljnije predstaviti formalne mehanizme učešća putem kojih je moguće neposredno djelovati izvan tipičnih političkih organizacija. Pažnja će biti na organima i nadležnostima lokalne samouprave, a s ciljem da ilustrujemo i shvatimo proces donošenja odluka i odnose između različitih instanci koje su uključeni u ovaj proces. Predavačica će iz iskustva rada sa mnogobrojnim inicijativama i grupama organiziranim oko spektra pitanja iz domene raspolaganja resursima, opisati praktičnu primjenu mehanizama, izazove koje stvarna primjena nosi, ali i mogućnosti koje kreativna upotreba mehanizama otvara.

Alma Midžić je istraživačica u domenu analize zajedničkih dobara (commons), sociopolitičkih dimenzija urbanih transformacija, rada lokalne samouprave i zaštite prirodne sredine. Magistrirala je na regionalnom Master programu Demokracija i ljudska prava u jugoistočnoj Europi na temu “Društveni pokreti i borba za zajednička dobra: slučaj Hrvatske”. Trenutno završava i interdisciplinarni akademski master studij “Zaštita od prirodnih katastrofa” na temu “Vodosnabdijevanje u tranziciji”. Radi u Asocijaciji za kulturu i umjetnost Crvena, Sarajevo u kapacitetu istraživačice. Aktivno sudjeluje u borbama protiv raznih oblika eksploatacije prirodnih resursa u Bosni i Hercegovini.