Modul: Grad i priroda
22.‒ 24. oktobar 2020. – online
Savremeni režim globalizovane proizvodnje vrijednosti i povezani procesi eksploatacije prirodnih resursa i prostora doveli su do dramatičnog poremećaja metabolizma između prirode i civilizacije. Rezultati su kontradikcije ubrzavanja urbanizacije i pogoršanje okolišnih uslova koje je ugrozilo sveukupnu dugoročnu održivost civilizacije i ljudske vrste. Mnogi komentatori neuvijeno tvrde da smo već prešli tačku s koje nema povratka. Koncentrisana moć, ekonomski pritisci, politčko raspoloženje i vrlo ograničena spremnost da se nešto temeljito mijenja u odnosima proizvodnje naličje su dramatičnosti situacije. Daljnje zaoštravanje okolišne krize će proizvesti teške društvene i ekonomske izazove posebno za one koji su već u neprivilegovanoj poziciji. Zbog toga su nam potrebne nove strateške orijentacije i politički projekt koji neće ustuknuti pred veličinom izazova, a u stanju je da oslika vjerodostojnu viziju alternativne budućnosti kao i da definiše mjere kojima je već sada ponešto moguće popraviti.
U eri virusa, tretiramo tri velika pitanja iz domene odnosa civilizacije i prirode u savremenom kapitalističkom poretku. Kroz tri predavanja bavićemo se savremenom klimatskom krizom, kontradikcijama ekonomskog rasta, vezama politike, ekstrakcije i komodifikacije prirodnih resursa te razgovarati o alternativama trenutnom sistemu odnosa.
Raspored
Četvrtak, 22.10.2020.
Perspektive odrasta i održivosti – Mladen Domazet
Petak, 23.10. 2020.
Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – Vladimir Đurđević
Subota, 24.10.2020.
Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – Mirko Nikolić
Program
Perspektive odrasta i održivosti – Mladen Domazet
Kratki opis
Vi i ja nismo nezainteresirani promatrači šestog i najvećeg masovnog izumiranja na jedinoj naseljivoj planeti za koju znamo. Naša suvremena civilizacija nije autodestruktivni proplamsaj na kraju 3 milijarde godina života na Zemlji, niti je hladnokrvni ubojica većine ljudi na planeti kako bi se šačica visoko-budžetnih životnih stilova svela u planetarne granice. Mi smo uhranjeni i imamo viška hrane za dijeliti, obrazovani smo i spremni promisliti načela kojima naša društva žive. Mi vidimo kako su odrast i izbjegavanje katastrofalne promjene klime povezani. Danas znamo da globalizirani kapitalizam, i socijalistički produktivizam koji ga je nastojao sustići, nisu puki nusproizvodi napretka tehnologije. Razotkrivanjem i promjenom mitova pred-odrastničke ere shvaćamo ih kao društveno organiziranje proizvodnje i potrošnje dobara nužnih za opstanak i dobrobit nas i naših prijatelja utemeljeno u kulturi trajnog rasta zgrtanja profita iz njihove prodaje.
Mladen Domazet (Institut za političku ekologiju) diplomirao je fiziku i filozofiju na Sveučilištu u Oxfordu i doktorirao u znanstvenom polju filozofije (filozofija znanosti) na Sveučilištu u Zagrebu. Interesiraju ga istraživanja znanstvenog objašnjenja, objasnidbenih pojmovnih okvira i društvenih stavova u teoriji odrasta. Objavljeni mu radovi pokazuju širok spektar interdisciplinarnih istraživačkih interesa, od analiza Wikipedija kao kompleksnih mreža, preko enciklopedijskih natuknica u Filozofskom leksikonu i komparativnih istraživanja obrazovnih kurikuluma, do recentnih istraživačkih članaka o održivosti i odrastu. Trenutno se bavi istraživanjem održivosti i dispozicijama odrasta u malim semiperiferijskim društvima te ekološkim aspektima društvene stratifikacije u Hrvatskoj.
Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – Vladimir Đurđević
Kratki opis
Buduće promene klime jedan su od najvećih rizika sa kojima je svet danas suočen. Nekontrolisana emisija gasova staklene bašte dovela je do energetskog disbalansa u klimatskom sistemu i jasno vidljivih i nedvosmislenih promena unutar njega. Porast prosečne globalne temperature atmosfere i okeana, topljenje ledenog pokrivača i porast srednjeg nivoa mora samo su neke od njih. Na teritoriji Balkana, trend porasta temperature prevazilazi globalni prosek, a jasno su detektovane i promene u frekvenciji i intenzitetu ekstremnih događaja kao što su suša, ekstremne padavine, dužina i intenzitet toplotnih talasa. Ukoliko se postojeći trend emisije gasova staklene bašte, a prvenstveno emisije CO2 iz antropogenih izvora nastavi, klimatski sistem će proći kroz još drastičnije promene a društvo će biti primorano da se prilagodi ovim promenama, barem u segmentima u kojima će to biti moguće.
Vladimir Đurđević je vanredni profesor na grupi za meteorologiju Fizičkog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Na istoj fakultetu je završio osnovne i magistarske studije i odbranio doktorsku disertaciju. Bio je gostujući istraživač u NOAA-USA; CMCC-Italia; IST-Portugal; ICoD-Malta. Učestvovao je u više međunarodnih i nacionalnih naučno-istraživačkih projekata. Učesnik je međunarodne inicijative Med-CORDEX i član Međunarodnog komiteta PannEX incijative. Angažovan kao ekspert, bio je koautor nacionalnih izveštaja o klimi prema UNFCCC, za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju i Brazil. Kilmatske promene, numeričko modeliranje klime i regionalizacija klimatskih projekcija, uticaj klimatskih promena socio-ekonomske sektore i živi svet, prilagođavanje na klimatske promene su neke od oblasti njegovih istraživanja.
.
Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – Mirko Nikolić
Kratki opis
U našim gradovima, svuda dokle oko seže uzdižu se i blješte proizvodi ekstraktivizma. Iza sjajnih ekrana i fasada, protežu se duhovi i senke, rupe i havarije carstva ekstrakcije. Ova nasilna političko-ekonomska hegemonija zasniva se na tvrdnji da su mnoštva tela i njihove snage „neophodna za napredak čovečanstva”, da ih treba sistemski izvaditi iz njihovih prebivališta, obraditi, iskoristiti, baciti. Post-jugoslovenski region, pre svega zahvaljujući politikama liberalizacije ali i kao polu-periferija globalne mreže sirovina, trenutno je zona intenzivne ekspanzije ekstraktivizma, posebno u rudarskoj industriji. Ovi su procesi usko povezani sa drugim domenima produkcije koji sežu daleko dalje i dublje od tradicionalnih industrija „prirodnih resursa“. Ekstraktivistička logika-logistika prožima digitalnu industriju, „zelenu ekonomiju“ kao i globalizovane mreže produkcije znanja i kulture. Penetracija ekstraktivizma kroz društvo sa druge strane znači da su i oblici otpora i afirmacija alternativa sveprisutni, uporni i izdržljivi, iako često marginalizovani. Prateći rad zajednica otpora ekstraktivističkoj ekspanziji, i u razgovoru sa feminističkim i kvir materijalizmom i anti-/de-kolonijalnim praksama, ova intervencija ocrtava kontra-analitiku i prakse transformacije svakodnevnog života izvan imperijalne logike-logistike ekstrakcije.
mirko nikolić kroz slušanje, razgovor i saradnju sa mestima i zajednicama radi na prefiguraciji i afirmaciji klimatsko-društvene pravde. Zajedno sa drugima bavi se pitanjima obnavljanja i isceljenja u devastiranim predelima koje ostavlja ekstraktivni kapitalizam, pluriverzalnom solidarnošću, zemaljskim reproduktivnim radom, i zajedništvom među različitim vrstama. Ova praksa se transverzalno kreće između umetnosti i humanističkih nauka, i poprima oblik istraživačkog i kreativnog pisanja, situiranih performansa, kulturnog i društvenog organizovanja.