Modul Rad i odmor – 24. i 25. septembar 2022.

Rad, dug i država. Feministički osvrt – Tijana Okić

Je li problem u muškarcima ili ipak u nečemu drugom? Kapitalizam i orodnjene forme nasilja – Maja Solar

Crnogorska svakodnevnica i obrazovanje u doba nove (ne)normalnosti – Paula Petričević

Kratki opis 

Od 1970ih godina XX stoljeća pratimo ispreplitanje ciklusa političkih i ekonomskih kriza i recesija. Ekonomska kriza se još od 1970-ih u akutnoj formi pojavljuje i pokazuje i kao kriza onoga što se naziva „državom blagostanja“. U tom kontekstu moramo posmatrati krizu izazvanu pandemijom virusa COVID-19 koja se nakalemila na krizu iz 2008-2012 te ionako slab ekonomski oporavak. Ono što trenutnu recesiju razlikuje od prethodnih je da pogađa prije svega one sektore u kojima su mahom zaposlene žene (tercijarni sektor, trgovinu, itd) zbog čega je nazvana „she-scession“. Dodamo li ovome i krizu u određenim sektorima brige i obrazovanja u kojima su predominantno zaposlene žene, slika postaje još kompleksnija. Statistički podaci govore da su i prije izbijanja pandemije žene radile manje plaćene, nesigurne poslove, više su radile na određeno radno vrijeme i bez ugovora, što su  sve, unutar kapitalističkih radnih i robnih odnosa,  de facto negativni poticaji ženama da rade „part-time“ kako bi se, ukoliko to bude potrebno, mogle posvetiti brizi i njezi djece, roditelja, proširene obitelji, itd. U predavanju ćemo govoriti upravo o ovim negativnim poticajima koji unutar kapitalističkog sustava imaju za cilj regulaciju ne samo na tržištu, nego i u privatnoj sferi kao sferi reprodukcije i života i rada, a ključnu ulogu u posredovanju i održavanju takvih odnosa ima država. Imajući u vidu ekonomsku i zdravstvenu krizu, pokušat ćemo postaviti neka važna pitanja o odnosu rada, duga i države u odnosu na to šta bi danas, u kontekstu „she-cession“ trebao biti fokus feminističkih analiza i propitivanja. Uzmemo li u obzir da se žene mnogo teže i sporije vraćaju na tržište rada, trenutna recesija prijeti da će borbu radničkog i ženskog pokreta vratiti unatrag skoro jedno stoljeće. Pitanje novih feminističkih strategija i borbi stoga ne može biti mišljeno izvan logike države, koju je danas potrebno misliti kao otpor korporativizmu, nasuprot pretvaranju države u korporaciju, što je bila historijska odlika fašizma. 

Tijana Okić studirala je filozofiju i sociologiju na Univerzitima u Sarajevu Tübingenu i Scuola Normale Superiore di Pisa, gdje je na klasi humanističkih znanosti doktorirala odbranivši tezu pod naslovom „Politika autonomije kod Kanta i Foucaulta.“ Područja njenog znanstvenog interesa su: politička filozofija, klasična njemačka filozofija, marksizam, pitanje i problemi kritike u klasičnoj njemačkoj filozofiji, marksizmu i kritičkoj teoriji, historija filozofije, filozofija historiografije, upotreba analogija u historiji i filozofiji, teorije rasizma od ranog modernog perioda do danas, historijski revizionizam i feministička filozofija i politička teorija. Sa Andrejom Dugandžić je 2016. uredila zbornik „Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava“. Pisala i objavljivala o filozfskim, feminističkim i historijskim temama. Dugogodišnja je aktivistica Komiteta za otpis duga zemljama Trećeg svijeta (CADTM), internacionalistkinja i militantkinja balkanske ljevice. Trenutno nezaposlena.

Kratki opis 

Ako analiziramo rodno uvjetovano nasilje, onda je jedno od pitanja i iz koje feminističke struje se ono adresira. Kako feminizam nije homogeno polje, nastojaću da pokažem koje bi bile ključne odlike u pristupu orodnjenom nasilju iz perspektive teorije socijalne reprodukcije, te u kojim tačkama takva vizura odmiče od radikalno-feminističkog i još nekih pristupa koji pretpostavljaju koncept roda/pola kao klase. Marksistički feminizam, a osobito teorija socijalne reprodukcije, otvara polje analize orodnjenih oblika nasilja koji se ne odnose samo na osobe koje društvo prepoznaje kao „žene‟, već i na trans, queer, rodno varijantne i druge osobe, a rodno uvjetovano nasilje je čvrsto uvezano i sa drugim formama nasilja, discipliniranja, eksploatiranja i opresiranja koje proizvodi kapitalizam. Utoliko je orodnjeno nasilje strukturno isprepleteno sa klasom, rasom, tjelesnom sposobnošću i drugim kriterijumima na osnovu kojih kapitalizam producira i perpetuira nasilje. Teorija socijalne reprodukcije mi se čini kao analitički najplodniji i najsveobuhvatniji okvir objašnjenja rodno uslovljenog nasilja, a kako to nije samo stvar teorijske analize već ima i političke učinke, i kao plauzibilni orijentir za mobilizaciju, strateški okvir delovanja, moguće i nemoguće saveznike_ce, istinsku transformaciju i emancipaciju.

Maja Solar (1980, Zagreb) je doktorirala filozofiju. Bavi se društvenom i političkom teorijom, piše poeziju i prozu. Članica je levo orijentisanog teorijskog i političkog kolektiva „Gerusija“ i saradnica „Foruma Roma Srbije‟. Deo je uredništva časopisa za teorijske prakse „Stvar” i medijskog portala „Slobodni Filozofski‟. Objavila je tri zbirke poezije (Makulalalalatura, 2008, za koju je dobila Brankovu nagradu 2009, Jellemzõ, hogy nem természetes – Naravno da nije prirodno – 2015. i Bez začina 2017). Autorka je preko trideset naučnih radova iz društvene teorije. Oblasti interesovanja: marksizam i marksistički feminizam, teorije rada, teorije vlasništva, teorije luksuza, istorija socijalizma, orodnjeni oblici nasilja, odnos klase i identiteta, itd. Od 2015. do 2020. godine prevodila je za srpsko izdanje novina Le monde diplomatique. Od 2019. godine, zajedno sa  Žakom Lučićem, uređuje i vodi poetski podcast Puna usta poezije.

Kratki opis

Crnogorsko je društvo posljednjih godinu dana potreseno i prestrojeno dvijema velikim promjenama – onom globalnom pandemijskom, i onom lokalnom – prvom promjenom vlasti od uspostavljanja parlamentarizma prije trideset godina. Ove su se promjene snažno prolomile i prelomile i kroz politike svakodnevnice čiji je obrazovanje neraskidivi dio. Intenzivirana nacionalna polarizacija, otvorena mizoginija u javnom prostoru, selektivna i politizovana primjena mjera za suzbijanje pandemije, sa jedne i prelazak na skraćenu i online nastavu bez adekvatnog restrukturiranja nastavnih programa, prilagođavanja kriterijuma i načina ocjenjivanja ili podrške učenicima, osobito onima iz marginalizovanih i vulnerabilnih grupa, samo su usložili i dodatno opteretili ”staru normalnost” koja se ionako sa teškoćama podnosila. U predavanju ću nastojati da pokažem kako su oba režima – mjere za suzbijanje pandemije i prelazak na izmijenjen način nastave dodatno produbili postojeće probleme crnogorskog društva i pokazale nespremnost i nesnađenost i stare i nove vlasti u formulisanju odgovora na krizu u kojoj se društvo nalazi.

Paula Petričević je feministička i mirovna aktivistkinja iz Kotora. Diplomirala filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Magistarka je političkih nauka i doktorantkinja na Fakultetu političkih nauka istog univerziteta. Radila kao programska direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice i kao predavačica na Ženskim studijama u organizaciji Anime – Centra za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora. Kolumnistkinja „Vijesti“ (2010/17). Predaje filozofiju u JU Gimnazija Kotor i radi kao ombudsmanka dnevnog lista „Vijesti“ (2015/21) i nedjeljnika „Monitor“ (2014/21).

Radničke borbe oko 1989. – Slučaj kombinata Borovo – Sven Cvek

Privatizacija i radničke borbe na evropskoj periferiji – Anđela Pepić

Tekstilna industrija: globalni lanci vrednosti i radna prava – Bojana Tamindžija

Pa, pa, proleteri: automatizacija i kriza rada – Tomislav Medak

Kratki opis 

Ovo je izlaganje temeljeno na istraživanju “Kontinuitet društvenih sukoba 1988.-1991.: kombinat Borovo”koje je od 2013. do 2018. vođeno u organizaciji Centra za mirovne studije i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju iz Zagreba. Iskustvo radništva u vukovarskom Borovu poslužit će nam kao početna točka za razgovor o radničkim borbama u Jugoslaviji s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina 20. stoljeća. Problemi na koje ćemo se osvrnuti tiču se promjena u iskustvu rada i poziciji radništva kao i uspona nacionalističkih politika iz toga vremena.

Sven Cvek (Pula, 1975.) radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je monografije “Towering Figures: Reading the 9/11 Archive” (Brill/Rodopi 2011.), jedan od urednika knjige “Naša priča: 15 godina ATTACK!-a” (Autonomni kulturni centar, 2013.) te koautor studije “Borovo u štrajku: rad u tranziciji 1987.-1991.” (BRID, 2019.). Od 2013. do 2018. sudjelovao je u istraživanju “Kontinuitet društvenih sukoba 1988.-1991.: kombinat Borovo” u organizaciji CMS-a i BRID-a.07.04.2021.

Kratki opis 

Jednu od centralnih uloga u transformaciji društveno-ekonomskog sistema Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i država nastalih njenim raspadom u tržišnu privredu, odigrali su procesi privatizacije koji su oblikovali društvene sukobe u sferi rada. Pod privatizacijom, u kontekstu SFRJ i država naslјednica, podrazumijevamo procese promjene vlasništva nad preduzećima iz društvenog, preko državnog u privatno vlasništvo koja se realizovala (i realizuje se) kroz više različitih formi uklјučujući i likvidacije, stečajne postupke, te prodaju/kupovinu preduzeća. Predavanje će se razmotriti različite oblike društvenih sukoba u sferi rada u vezi sa procesom privredne transformacije i privatizacije, te diskutovati uticaje tih procesa na radništvo. Procese privatizacije i njihov uticaj na radništvo u Bosni i Hercegovini nije moguće objasniti bez prethodnog poznavanja šireg društvenog konteksta unutar kojeg su se isti odvijali (ili se i dalјe odvijaju). Pri tome prvenstveno mislimo na globalizaciju i njen uticaj na političko-ekonomsku periferizaciju zemalјa Istočne i Jugoistočne Evrope. Predavanje će, stoga, na primjerima nekadašnjih industrijskih giganata: Rudi Čajavec, Energoinvest i Aluminij analizirati međusobnu povezanost procesa transformacije unutar samih procesa globalizacije i prefirerizacije zemlje.

Anđela Pepić je doktorantkinja na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci – istraživačka oblast sociologija. U svom dosadašnjem istraživačkom radu fokusirana je na ekonomska i socijalna prava, rad, radništvo, radnička klasa, sindikalizam, te uticaj globalizacije i društvenih promjena na rad i radništvo.

Kratki opis

Prema neoliberalnoj doktrini slabije razvijene i nerazvijene zemlje uključivanjem u globalne lance vrednosti dobijaju priliku za usvajanjem najsavremenijih znanja i tehnologija, a participacija u globalnoj ekonomiji najčešće se predstavlja kao sigurni put u ekonomski prosperitet. U realnosti, transnacionalne kompanije kroz globalne lance snabdevanja kontrolišu 80% svetske trgovine, a apsorpcija viška vrednosti je sve samo ne balansirana. U okviru tekstilne industrije, u proseku, oko 60% od finalne cene proizvoda odlazi direktno brendovima i distributerima lociranim u zemljama Globalnog severa dok su dobavljači i podugovarači rasuti po zemljama Globalnog juga prinuđeni su da se zadovolje minimalnim udelom u raspodeli. Niska cena je kroz autsorsing direktno povezano sa eksploatacijom dečjeg i migrantskog rada i sweatshop-ova. Zemlje Globalnog juga su, pritom, prinuđene da se međusobno takmiče u proizvodnji što  povoljnijih uslova za poslovanje multinacionalnim kompanijama, gde povoljna poslovna klima znači brojne poreske olakšice, besplatnu infrastrukturu, direktne novčane subvencije i ruiniranje radnog zakonodavstva.  Poslednjih godina sve više se osvetljavaju identični mehanizmi brutalne eksploatacije i u zemljama bivšeg Istočnog Bloka u Evropi. U tekstilnoj industriji, neplaćen prekovremeni rad, zabrana odlaska u toalet, uskraćivanje godišnjeg odmora i zarade koje jedva pokrivaju preživljavanje postale su  stvarnost većine radnica i radnika današnje Centralne, Istočne i Jugoistočne Evrope. Procesi tranzicije u ovom regionu praćeni su planskim uništavanjem lokalne privrede upravo kao uslovom za uključivanje u globalne ekonomske tokove sve dok kao jedini preostali resurs nije ostala jeftina radna snaga, čiji je položaj dodatno oslabljen sukcesivnim izmenama radnog zakonodavstva u korist poslodavaca. 

Bojana Tamindžija je od 2017. godine nacionalna kordinatorka Clean Clothes Campaign mreže za Srbiju. Koautorka dva istraživanja o uslovima rada u tekstilnoj industriji u Srbiji i članica koordinacionog tela Evropske Koalicije Clean Clothes Campaign mreže.

Clean Clothes Campaign mreža je međunarodna inicijativa koja deluje od 1989. godine i koja je posvećena poboljšanju uslova rada i osnaživanju radnica i radnika u globalnoj industriji odevnih predmeta. CCC okuplja više stotina organizacija i sindikata širom sveta koji su jednako zastupljeni u zemljama proizvodnje (zemlje jeftine radne snage u koje kompanije najčešće autsorsuju proizvodnju) i razvijenim potrošačkim zemljama (zemlje iz kojih najčešće potiču kompanije i za čije se tržište odevni predmeti uglavnom proizvode).

Vidi: https://cpe.org.rs/clean-clothes-campaign/ (Centar za politike emancipacije, Srbija)

Kratki opis

Proteklih godina diskurs o četvrtoj industrijskoj revoluciji — koja se zasniva na uklapanju distribuiranih kibernetičkih tehnologija poput interneta stvari, umjetne inteligencije, visokopropusnih digitalnih mreža, velikih podataka i autonomne robotike s procesima proizvodnje i logistike — bio je praćen alarmantnim najavama drastičnih gubitaka radnih mjesta. Automatizacija u industrijskim pogonima, skladištima, prijevozu, poljoprivredi, administraciji, novinarstvu i mnogim drugim granama prijeti velikom nezaposlenošću, što predstavlja temeljitu krizu za društva u kojima je primarni oblik zadovoljavanja potreba i socijalizacije za većinu stanovništva kroz formalnu kapitalisitčku ekonomiju, prodaju vlastite radne snage i konkurentsko tržište rada. Međutim, taj diskurs je u velikoj mjeri marketinška koprena za procese u kojima primarni generator niskih profitnih stopa i nezaposlenosti nije tehnološki razvoj već usporavanje svjetskog kapitalizma. U mom izlaganju ocrtati ću te procese i posljedice po globalnu radnu snagu, a s pogotovim osvrtom na posljedice automatizacije na kapitalističku periferiju.

Tomislav Medak je doktorand pri Centru za postdigitalne kulture Sveučilišta u Coventryju. Piše doktorat o političkoj ekonomiji tehnološkog razvoja i planetarnoj ekološkoj krizi. Član je teorijskog i izdavačkog tima Multimedijalnog instituta, supokretač projekta Piratska skrb i knjižničar-amater projekta Memory of the World. (više: https://tom.medak.click/hr/)

Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – Vladimir Đurđević

Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – Mirko Nikolić

Kratki opis 

Buduće promene klime jedan su od najvećih rizika sa kojima je svet danas suočen. Nekontrolisana emisija gasova staklene bašte dovela je do energetskog disbalansa u klimatskom sistemu i jasno vidljivih i nedvosmislenih promena unutar njega. Porast prosečne globalne temperature atmosfere i okeana, topljenje ledenog pokrivača i porast srednjeg nivoa mora samo su neke od njih. Na teritoriji Balkana, trend porasta temperature prevazilazi globalni prosek, a jasno su detektovane i promene u frekvenciji i intenzitetu ekstremnih događaja kao što su suša, ekstremne padavine, dužina i intenzitet toplotnih talasa. Ukoliko se postojeći trend emisije gasova staklene bašte, a prvenstveno emisije CO2 iz antropogenih izvora nastavi, klimatski sistem će proći kroz još drastičnije promene a društvo će biti primorano da se prilagodi ovim promenama, barem u segmentima u kojima će to biti moguće.

Vladimir Đurđević je vanredni profesor na grupi za meteorologiju Fizičkog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Na istoj fakultetu je završio osnovne i magistarske studije i odbranio doktorsku disertaciju. Bio je gostujući istraživač u NOAA-USA; CMCC-Italia; IST-Portugal; ICoD-Malta. Učestvovao je u više međunarodnih i nacionalnih naučno-istraživačkih projekata. Učesnik je međunarodne inicijative Med-CORDEX i član Međunarodnog komiteta PannEX incijative. Angažovan kao ekspert, bio je koautor nacionalnih izveštaja o klimi prema UNFCCC, za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju i Brazil. Kilmatske promene, numeričko modeliranje klime i regionalizacija klimatskih projekcija, uticaj klimatskih promena socio-ekonomske sektore i živi svet, prilagođavanje na klimatske promene su neke od oblasti njegovih istraživanja.

.

Kratki opis

U našim gradovima, svuda dokle oko seže uzdižu se i blješte proizvodi ekstraktivizma. Iza sjajnih ekrana i fasada, protežu se duhovi i senke, rupe i havarije carstva ekstrakcije. Ova nasilna političko-ekonomska hegemonija zasniva se na tvrdnji da su mnoštva tela i njihove snage „neophodna za napredak čovečanstva”, da ih treba sistemski izvaditi iz njihovih prebivališta, obraditi, iskoristiti, baciti. Post-jugoslovenski region, pre svega zahvaljujući politikama liberalizacije ali i kao polu-periferija globalne mreže sirovina, trenutno je zona intenzivne ekspanzije ekstraktivizma, posebno u rudarskoj industriji. Ovi su procesi usko povezani sa drugim domenima produkcije koji sežu daleko dalje i dublje od tradicionalnih industrija „prirodnih resursa“. Ekstraktivistička logika-logistika prožima digitalnu industriju, „zelenu ekonomiju“ kao i globalizovane mreže produkcije znanja i kulture. Penetracija ekstraktivizma kroz društvo sa druge strane znači da su i oblici otpora i afirmacija alternativa sveprisutni, uporni i izdržljivi, iako često marginalizovani. Prateći rad zajednica otpora ekstraktivističkoj ekspanziji, i u razgovoru sa feminističkim i kvir materijalizmom i anti-/de-kolonijalnim praksama, ova intervencija ocrtava kontra-analitiku i prakse transformacije svakodnevnog života izvan imperijalne logike-logistike ekstrakcije.

mirko nikolić kroz slušanje, razgovor i saradnju sa mestima i zajednicama radi na prefiguraciji i afirmaciji klimatsko-društvene pravde. Zajedno sa drugima bavi se pitanjima obnavljanja i isceljenja u devastiranim predelima koje ostavlja ekstraktivni kapitalizam, pluriverzalnom solidarnošću, zemaljskim reproduktivnim radom, i zajedništvom među različitim vrstama. Ova praksa se transverzalno kreće između umetnosti i humanističkih nauka, i poprima oblik istraživačkog i kreativnog pisanja, situiranih performansa, kulturnog i društvenog organizovanja.

Dijalog 2:  Vođenje kroz izložbu POLET ŽENA ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA od 1942. do danas – Andreja Dugandžić i Lala Raščić, Historijski Muzej BiH

Dijalog 3: “Emotivni životi partizanki” – Olga Dimitrijević 

Dijalog 4: Prokleta brana – performans Lala Raščić uz izvedbu Jusufa Brkića

Gozba: Andreja Dugandžić

Dijalog 5: ‘Ja govorim svojim slikama’  – Mica Todorović (1900-1981.) autorstvo iz feminističke perspektive  – Anja Bogojević 

Dijalog 6: Politike greške, estetika glitcha – Jelena Petrović

Dijalog 7: Dramsko čitanje Lounli planet i druge priče (izbor) – Maja Pelević i Olga Dimitrijević

Zaključni dijalog: Danijela Dugandžić i Jelena Petrović

Gozba: Andreja Dugandžić

Jelena Petrović je istraživačica u oblasti interdisciplinarnih humanističkih nauka, teoretičarka umetnosti, kustoskinja i (ko)autorka više tekstova, publikacija, umetničkih događaja, izložbi i projekata. Doktorirala je na Fakultetu za postdiplomske humanističke studije Institutum Studiorum Humanitatis (ISH) u Ljubljani (2009). U periodu od 2009 do 2014. bila je članica umetničko-teorijske Grupe Spomenik. Pored gostujućih akademskih kurseva i predavanja (UNAM, Meksiko; ISH Ljubljana, ZHdK Zirih; KHIB, Bergen; FPN, Beograd i drugih), pokrenula je kurs o feminističkom kuriranju savremene umetnosti na Akademiji likovnih umetnosti i dizajna u Ljubljani 2014, na kome predaje do 2017. U okviru profesure o umetničkim istorijama centralne i jugoistočne Evrope predavala je o savremenoj teoriji postjugoslovenskih umetničkih praksi na Akademiji likovnih umetnosti u Beču (endowed professorship 2015-2017). Suosnivačica i članica feminsitičke kustoske grupe Red Min(e)d (2011) sa kojom je zajedno kurirala niz izložbi u okviru dugogodišnjeg projekta Living Archive (www.redmined.org). Autorka je knjige Women’s Authorship in Interwar Yugoslavia. The Politics of Love and Struggle (Plagrave Macmillan, 2018). Od 2019. zaposlena je na Institutu za umetničku teoriju i kulturne studije (Akademija likovnih umetnosti, Beč) kao naučna savetnica i voditeljka projekta pod nazivom Umetničke geografije: politika pripadanja (FWF/Elise Richter Program 2019-2023).

Danijela Dugandžić je feministička radnica, kustosica, producentica, predavačica i istraživačica, koja je već više od 20 godina aktivna u ženskom pokretu i na polju feminističke umjetnosti. Direktorica je Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva i članica feminističkog kustoskog kolektiva Red Mined. Kroz CRVENA-u promovira i pridonosi razvoju nezavisne umjetničke i kulturne scene kombinirajući umjetnost i akademsku zajednicu s društvenim i političkim djelovanjem, te emancipira položaj žena u umjetnosti. Kurirala je niz izložbi i programa sa timom CRVENA i radila sa umjetnicama/cima, akademicima/kama i istraživačicama iz čitavog svijeta. Sa Red Mined kolektivom razvila je i realizirirala program the Bring in Take Out Living Archive (LA), te kurirala izložbe u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Beču, Londonu, Belgradu, Cirihu, Štokholmu, kao i 54th Oktobarski Salon u Beogradu 2013. godine, te Beskrajni simpozijum u Minhenu 2015. Kao članica V-Day pokreta protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, producirala je predstavu Vaginini Monolozi u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu te učestvovala na V-Day događanjima u New Yorku 2001 i New Orleansu 2008. godine. U transdisciplinarnom timu (istraživači/ce, arhitekati/ce i aktivisti/ce) razvila je i sveobuhvatni istraživački i aktivistički program Zajednički grad/Common City, koji se danas zove Sindikalizacija, a bavi se pitanjima urbanog upravljanja, korištenja i zlouporabe javnog prostora u gradu, urbane mobilizacije i mogućnosti stvaranja, održavanja i razvoja onoga što je poznatije i kao “urban commons“. Kurirala je trogodišnji transnacionalni projekt Goethe Instituta, pod nazivom Actopolis u Sarajevu, koji se kroz umjetnost i aktivizam bavio aktualnim urbanim pitanjima u Ateni, Beogradu, Bukureštu, Ankari / Mardinu, Oberhausenu, Sarajevu i Zagrebu. Ko-autorica je trogodišnjeg istraživačkog projekta “Mi, izbjeglice” Goethe Instituta u BiH koji se bavio iskustvom izbjeglištva 90tih godina i kustosica je stalne postavke u Historijskom Muzeju BIH. Za nju je feminizam stil života i zato svaki njen rad počiva na feminističkim vrijednostima i solidarnosti.

Maja Pelević je rođena 1981. Diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i doktorirala na odseku za teoriju umetnosti i medija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Drame su joj prevedene na mnoge svetske jezike i igrane u zemlji i inostranstvu. Od 2012. bavi se i režijom i autorskim projektima. Sa Milanom Markovićem je 2012. uradila predstavu „Oni žive“ kada su se učlanili u sedam političkih partija, a 2016. s Olgom Dimitrijević predstavu „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč“ inspirisana putovanjem u Severnu Koreju i “Lounli plenet” sa grupom autora 2020. Dobitnica je mnogih značajnih nagrada među kojima su: »Borislav Mihajlović Mihiz« za dramsko stvaralaštvo 2006. i Sterijina nagrada za najbolji savremeni dramski tekst „Pomorandžina kora“ na »Sterijinom pozorju« 2010. Zajedno sa Srećkom Horvatom pokrenula je Filozofski teatar u Beogradu.

Olga Dimitrijević, rođena 28.10.1984. u Beogradu, SFRJ. Diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, i odbranila master tezu na odseku rodnih studija Centralnoevropskog univerziteta u Budimpešti sa tezom „Telo narodne pevačice: konstrukcije nacionalnih identiteta u Srbiji posle 2000. godine“. Autorka drama „Moja ti“, „Narodna drama“, „Radnici umiru pevajući“, „Ja često sanjam revoluciju“, „Samo da se pozdravimo“, “Drama o kraju sveta”… Autorka predstava “Crvena ljubav” po romanu Aleksandre Kolontaj, „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč“ (sa Majom Pelević), Lepa Brena prodžekt (sa Vladimirom Aleksićem), Lounli plenet (sa grupom autora).  Dobitnica nagrade Sterijinog pozorja, Mihizove nagrade za dramsko stvaralaštvo, Hartefakt fonda, i nagrade Anđelka Milić za umetnički rad koji promoviše rodnu ravnopravnost. Učesnica Međunarodnog foruma Theatartreffena 2019. Godine.

Andreja Dugandžić Studij društvenih znanosti završila je u Utrechtu, 2003. godine, a potom magistrirala Ljudska prava i demokratiju u Jugoistočnoj Evropi, Univerzitet u Sarajevu i Bologni. Dijelom je kolektiva Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA. Ko-autorica  je online Arhiva antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije (www.afzarhiv.org), te jedna je od urednica Zbornika – Izgubljena revolucija : AFŽ između mita i zaborava. Svoj umjetnički rad razvija kroz tekst, performans i kolaž. Istražujući ponajviše svakodnevnicu kućnog okruženja, okupirana je širim društveno-kulturnim i rodnim dimenzijama hrane, kuhanja, kućnog rada i ekonomije kućanstva. Surađivala je sa mnogobrojnim umjetnicama i kuratoricama, te nastupala i izlagala diljem regije, Europe i šire: City of women – Ljubljana, Bone-Performance Art Festival – Bern, 54.Oktobarski salon – Beograd, Voxfeminae festival -Zagreb, Tabor Film festival, Doing identity – Minhen, Living Archive: Dada Polis – Štokholm, Viva!art action-Montreal, itd . Jedna je od članica legendarnog benda STARKE (2007-2009), te dio glazbenog projekta Black Water and her Daughter.

Lala Raščić, rođena 1977. u Sarajevu, je multimedijalna umjetnica koja u svom radu istražuje različite obrasce materijalne i nematerijalne kulture u građenju vlastitih narativa koji se manifestiraju kroz video performanse, žive izvedbe, instalacije, projekcije, objekte, grafike, slikarstvo i crteže. Njezin interesi istovremeno su usmjereni ka suvremenim i povijesnim pripovjedačkim praksama, složenim sustavima suvremene proizvodnje znanja kao i usmenim tradicijama i folklornim formama. Njezini projekti nastanjuju prostor između koncepta i teatralnosti. Raščić aktivno izlaže u regiji i internacionalno od 1998, a značajnije recentne samostalne izložbe uključuju GORGO Acadiana Center for the Arts, Lafayette, SAD (2019); EE-0, Kino Lumbardhi, Prizren (2018); Eumenide, Museo Lapidarium, Novigrad i Galerija Waldinger, Osijek (2018);  Evil Earth System, Good Children Gallery, New Orleans, (2016); Evil Earth, Kulturni centar Tobačna 001, Ljubljana (2015); How to do Things With Words, ŠKUC, Ljubljana (2014) i Whatever the Object, GfZK, Leipzig (2013). Grupne izložbe uključuju Exhibit A, MGML, Ljubljana (2019); Suvermena umjetnost iz Hrvatske, European Central Bank, Frankfurt AM (2019); Bez anestezije 54. Zagrebački Salon (2019). Među ostalim, Raščić je boravila na rezidencijalnim programima pri Rijksakademie van Beeldende Kunsten, Amsterdam; Q21, Beč; Platform Garanti, Istanbul; KulturKontakt, Beč; i Cite des Arts, Pariz. Raščić je dobtinica je nagrada Future of Europe, Leipzig (2013), prve otkupne nagrade T-HT i MSU, Zagreb (2007) i Young Visual Artist Award Zvono (2006) – a bila finalistica HenkelArtAward (2014) i Young Visual Artist Award Radoslav Putar (2006). Raščić je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je HDLU-a i HZSU-au Zagrebu i organizacije CRVENA iz Sarajeva. Od 2009 do 2017 je bila članica kolektiva Good Children Gallery iz New Orleansa. Od 2017. Raščić uspostavlja atelje u Sarajevu od kad radi i živi na relaciji Zagreb-Sarajevo.

Jusuf Brkić, rođen 1992 u Gradačcu, je svirač saza – sazlija,  i učenik je jednog od najznačajnijih majstora sevdaha i saza dr. Hašima Muharemovića. Iza sebe ima brojne nastupe, projekte i suradnje u domovini i internacionalno. Studijski album Kuća saza izdao je 2015. u produkciji Damira Imamovića. Brkić je 2017. je pokrenuo Školu saza u svrhu očuvanja Bosanskohercegovačke sazlijske tradicije. Od 2013. surađuje sa Lalom Raščić na projektu Prokleta brana. 

“Kako se proizvodi prostor? – urbani razvoj u realnom socijalizmu i na kapitalističkoj periferiji” Iskra Krstić 

“Problemi urbane tranzicije Sarajeva – Grad i priroda ili gradc bez čovjeka”   Nihad Čengić

Javno predavanje – “Koji resurs nas vodi do energetske tranzicije?”  Dražen Šimleša

“Održivi razvoj u 21 vijeku – trend ili nužnost za opstanak”  Dražen Šimleša 

“Funkcije zelenila – prepoznavanje i ekološke funkcije drveća i grmlja u gradu”  Emira Hukić

“Prostorno planiranje na lokalnom, regionalnom i višim nivoima i specifičnosti procesa planiranja”  Vesna Hercegovac Pašić

“Alati za samoupravu i samoorganizovanje “ Alma Midžić

Kratki opis

Grad XIX vijeka je opisan kao prostor koji ugnjetava, oslabljuje i uništava fizičke, moralne i intelektualne kapacitete čovjeka. Grad i prostor XX vijeka su opisani kao mjesta koja se rastuće tehniziraju i otprirođuju i gdje je rastuća protivrječnost čovjeka i prostora. Paralelno, razvijane su teorije koje su promovisale razvoj i individualno dobro čovjeka, porast kolektivnog zadovoljstva i balansiran odnos grada i prirode. Grad je poistovjećen sa njegovim ljudima, smatran javnim prostorom i mjestom za ljude, koji učestvuju u odlučivanju o budućnosti grada. Priroda je afirmisana kao mjerilo kvalitete življenja. Bez prirode, grad i čovjek nisu kompletni. U periodu 60–80ih godina prošlog vijeka, izrađena je serija prostornih i urbanističkih planova koji su vjerno odražavali biocentričnu teoriju grada BiH, zasnovani na nauci i vrlo stručno izrađeni. Funkcionalnost, čovjek, priroda, estetika i etika su bili lajtmotivi planiranja. Ciljeve ovih planova je dobro podržavala ili usmjeravala zakonodavna materija, a posebno društveno vlasništvo nad urbanim građevinskim zemljištem. Na prelazu u XXI vijek, gradovi i društvo Bosne i Hercegovine su barbarski razoreni. Socijalistička demokratija i planiranje grada su uništeni. Međunarodnom intervencijom urbano zemljište je, od resursa i uslova dobrog individualnog i kolektivnog razvoja, pretvoreno u komoditet. Zemljište kao tržišna kategorija i nove percepcije pojedinaca i vlasti o pravima koja proističu iz stvarnih prava, uticale su na dramatične promjene u prostoru. U Sarajevu, oko 400 ha građevinskog zemljišta, što je ekvivalent površine grada u dolini Miljacke od Bentbaše do Malte, planiranih kao glavni gradski park, parkovi, sportsko-rekreacione površine ili skverovi, pretvoreno je u površine za izgradnju stambenih, poslovnih i vjerskih objekata. Sklad, estetika i kontekst, etika, planiranje i nauka, kao i učešće građana u građenju budućnosti grada, danas su zabranjeni. Oni koji odlučuju, obezvrijedili su sve što ne razumiju, afirmisali trenutak, kič spektakla, površnost i proizvoljnost. Gradovi BiH su uvedeni u krizu koja će trajati narednih 30 godina ili onoliko dugo dok o gradu ne počnu odlučivali oni koji ga razumiju. 

Nihad H. Čengić docent je na Arhitektonskom fakultetu Sarajevo gdje je diplomirao, specijalizirao, magistrirao i doktorirao iz oblasti urbanizma i prostornog planiranja na Arhitektonskom fakultetu Sarajevo. Trenutno obavlja dužnost šefa katedre za Urbanizam i prostorno planiranje na Arhitektonskom fakultetu Sarajevo.Više od dvije decenije intenzivno sarađuje sa međunarodnim istraživačkim institucijama. Učesnik je i organizator brojnih međunarodnih radionica, seminara i ljetnih škola. Radi na naučno-istraživačkim projektima za domaće i strane javne institucije. Radove iz oblasti obrazovanja u arhitekturi i urbanizmu, urbane forme, vlasništva i konflikta u zemljama tranzicije, objavljuje u domaćim i stranim publikacijama i knjigama.

Kratki opis 

Održivi razvoj je danas jedna od najprisutnijih i najšire dikutovanih tema u javnom prostoru. Nema gdje ga nema i gdje sga e ne spominje, gdje se ne kunemo u održivi razvoj. A opet kada se okrenemo oko sebe održivi razvoj se pretvara u Godota, u čežnju, u nešto đto treba doći, a ni sami ne znamo niti hoće li doći niti ako uopće i dođe kako bi trebala izgledati. Kao da što više spominjemo održivi razvoj, sve nam je manje jasan i razumljiv, posebno kao praktični životni stil i društveno uređenje. U predavanju ćemo, u prvom dijelu prikazati na koji način danas održivi razvoj postaje sveprisutni trend, moda, furka, pretvaranje. Nausprot tome diskutovaćemo o tome kakav bi nam održivi razvoj trebao u 21. stoljeću vodeći se pitanjem na koji način danas ekonomija i društvo utječu na održivi razvoj. Drugi dio predavanja bavi se konkretnim rješenjima i promjenama, te preispituje granice i ograničenja našeg individualnog angažmana, doprinosa i aktivnosti, a posebnu pažnju posvećuje potrazi za potencijalima kolektivnih sinergija. 

Dražen Šimleša je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radi kao viši asistent na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Glavna polja interesovanja su mu globalizacija, održivi razvoj, socijalna i solidarna ekonomija i permakultura. Objavio je šest knjiga i više znanstvenih radova, uključujući knjige Dobra ekonomija u 2016. i Ekološki otisak – Kako je razvoj zgazio održivost u 2010. godini. Predaje na Mirovnim studijima u Zagrebu, a držao je predavanja širom Hrvatske. Aktivan je u civilnom društvu, u različitim organizacijama. Volonterski radi u ZMAG-u (Zelena mreža aktivističkih grupa – www.zmag.hr) i predsjednik je Zadruge za dobru ekonomiju.

Kratki opis

Biljne vrste se razlikuju na osnovu njihovih morfoloških osobina, oblika i veličine biljnih organa. U društvenom smislu, razlikuju se prema mogućnostima i obllicima upotrebe, ali se razlikuju i u odnosu na funkcije koje obavljaju ili mogu obavljati kao faktori društvenog i okolišnog kretanja. Drvenaste vrste biljaka imaju poseban značaj za kvalitet života u gradu. U kompleksu Kampusa Univerziteta u Sarajevu nalazi se značajan fond drvenastih biljaka. U oktobru 2017. u Kampusu je izvršen popis drvenastog bilja. Identificirano je i kartirano 75 vrsti drveća i grmlja, od kojih je jedan veći broj starih i vrijednih stabala sa izraženim ekološkim i dekorativnim osobinama. Zona Kampusa će nam poslužiti kao ogledni prostor u kojem ćemo posmatrati karakteristike i razvoj te razmotriti ulogu zelene infrastrukture u urbanim sredinama. Tokom radionice, učesnice i učesnici će naučiti da samostalno prepoznaju i razlikuju vrste drveća koje se susreću u Sarajevu. Pažnju ćemo posvetiti njihovom porijeklu i funkcionalnim osobinama. Širi fokus će biti na opštem značaju zelenila u gradskom ambijentu i njegovim ekološkim funkcijama.

Emira Hukić je predavačica na Šumarskom Fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Doktorirala je 2018. godine sa temom: Svojstva tla i dinamika organske materije u šumama bukve i jele (sa smrčom) na krečnjacima i dolomitima na području  bjelašnice. Istraživački interesi su joj ekologija tla, organske tvari tla i procesi stabilizacije organskih tvari tla. Zanimaju je tehnike obnavljanja tla i degradiranog krajolika, a ima bogato iskustvo u procjeni kakvoće tla, prikladnosti tla i šumskih rasadničkih tla.

Kratki opis 

Globalistička i tranzicijska gibanja imaju izuzetan utjecaj na politicki ambijent, ali i na sam prostor. Multiplicitet tranzicija – od drzavne ka tržišnoj ekonomiji, od rata ka miru, od industrijskog ka post-industrijskom društvu – koji neprestano destabilizira sve sfere nase realnosti, učvršćen je kroz političko opredjeljenje za integraciju sa Evropskom unijom. Okoštalost institucija, pomanjkanje odgovornosti, raširene neregularnosti, socijalna nesenzibiliziranost, kulturna razjedinjenost, pomanjkanje ekoloske svijesti, sve to ima izravne reperkusije na prostor. Zastarjele i promašene politike, lutanja u nadležnostima, nepoštivanje postojećih regula u domeni prostora; neuvažavanje vrijednosti postojećih resursa; neprimjenjivanje postojeće kaznene politike vezane za bespravnu gradnju, uništavanje šumskoga bogatstva, vodnih i ostalih resursa doprinose stvaranju ambijenta bezvlašća. Sve ovo predstavlja posebne izazove pred praksu planiranja prostora. Predavanje će razmotriti neophodnost funkcija planiranja i to onog koje se oslanja na načela održivog razvoja, a planiranju pristupa iz vizure integriranog prostornog planiranja čiji je zadatak održavati balans između višestrukih i kompleksih zadataka koji stoje pred praksom planiranja. Mnogo toga se može uciniti „odozdo“(bottom up), pa je na lokalnoj razini moguće početi otklanjati  mnoge od pobrojanih problema. Istovremeno, da bi do toga došlo neophodno je jačanje „snaga demokratskog učešća“, uz uvažavanje potreba i želja u onoj mjeri i obimu koji ne narušavaju kvalitet života i principe odgovornog postupanja sa prostorom. 

Vesna Hercegovac-Pašić, arhitektica i urbanistica. Bila je profesorica Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i voditeljica Katedre za urbanizam i planiranje. Također je dugogodišnja suradnica Fakulteta političkih nauka i Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Kratki opis 

U svakodnevnim razgovorima, o raznim društvenim pitanjima, sa prijateljima, komšijama i poznanicima često možemo čuti kako ne postoji način da se odupremo neželjenim procesima i politikama. „Glasali ste za njih i sad ih trpite!“ postala je uzrečica kojom se objašnjava trenutno stanje u društvu i svaka nemogućnost djelovanja. Međutim, da li je ispravno učešće u političkom životu svesti samo na izbore ili postoje i drugi načini djelovanja? Sigurno da nije lako suprotstavljati se ekonomskim i političkim interesima ljudi, firmi i organizacija sa financijskim sredstvima i infrastrukturom koja se može angažovati za njihovo ostvarenje. Uprkos tome, postoje različiti načini i alati uz pomoću kojih je moguće direktno politički djelovati, bez obzira na to koja je partija na vlasti. Slučaj žena iz Kruščice koje su prethodne dvije godine vodile vrlo tešku borbu za svoju rijeku, svijetao je primjer uspješnog odupiranja političkim spletkarenjima i represivnom aparatu, i pokazatelj da se borba može voditi i da se značajne borbe mogu dobijati. Predavanje će detaljnije predstaviti formalne mehanizme učešća putem kojih je moguće neposredno djelovati izvan tipičnih političkih organizacija. Pažnja će biti na organima i nadležnostima lokalne samouprave, a s ciljem da ilustrujemo i shvatimo proces donošenja odluka i odnose između različitih instanci koje su uključeni u ovaj proces. Predavačica će iz iskustva rada sa mnogobrojnim inicijativama i grupama organiziranim oko spektra pitanja iz domene raspolaganja resursima, opisati praktičnu primjenu mehanizama, izazove koje stvarna primjena nosi, ali i mogućnosti koje kreativna upotreba mehanizama otvara.

Alma Midžić je istraživačica u domenu analize zajedničkih dobara (commons), sociopolitičkih dimenzija urbanih transformacija, rada lokalne samouprave i zaštite prirodne sredine. Magistrirala je na regionalnom Master programu Demokracija i ljudska prava u jugoistočnoj Europi na temu “Društveni pokreti i borba za zajednička dobra: slučaj Hrvatske”. Trenutno završava i interdisciplinarni akademski master studij “Zaštita od prirodnih katastrofa” na temu “Vodosnabdijevanje u tranziciji”. Radi u Asocijaciji za kulturu i umjetnost Crvena, Sarajevo u kapacitetu istraživačice. Aktivno sudjeluje u borbama protiv raznih oblika eksploatacije prirodnih resursa u Bosni i Hercegovini.

Kratki opis

Pandemija koronavirusa dubinski je poremetila prethodno postojeće radne odnose. Ukupna ekonomska aktivnost je značajno smanjena, veliki broj radnica i radnika je već ostao bez posla, drugi rade pod dodatnim opterećenjem i izloženi zdravstvenom riziku, a mnoge najavljene mjere će, čini se, samo dodatno ugroziti ionako nezavidnu poziciju velikog broja zaposlenih. Predavanje će se fokusirati na evoluciju situacije u sektoru trgovine u Bosni i Hercegovini od prvobitne panike do trenutnog stanja u kojem trgovine uglavnom rade punim kapacitetima. Pažnja će biti na izazovima i problemima s kojima se radnice i radnici susreću u svakodnevnom radu ‘na prvoj liniji’ kao i one i oni koji su ostali bez posla, te će se ispitati šta se dešava sa radničkim pravima u kontekstu vanredne situacije u sektoru trgovine, ali i u drugim sektorima. Na osnovu iskustva rada Sindikata trgovine Bosne i Hercegovine u najskorijem periodu, predavanje će predstaviti preliminarne nalaze o najvećim problemima s kojima se radništvo suočava i diskutovaće i mjere i instrumente koje sindikat koristi kao bi zaštitio prava radnica i radnika. Takođe, posvetiće pažnju odgovoru sindikalnog pokreta uopšte te će diskutovati dinamiku ‘socijalnog dijaloga’ te pozicije različitih aktera – poslodavaca, vlada, sindikata – koji u njemu učestvuju.

Mersiha Beširović je dugogodišnja sindikalna radnica i aktivistica sa bogatim iskustvom sindikalnog rada u bosanskohercegovačkom sindikalnom pokretu. Od 2009. godine obavlja funkciju Predsjednice Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine (STBIH) gdje, zajedno sa saradnicima i saradnicama, nastoji jačati kapacitete i poziciju radništva u ovim sektorima gdje su uslovi rada među najlošijim, a stepen sindikalnog organiziranja među radništvom najnižim.

Kratki opis 

Nosivo polazište u ovom predavanju jest da feminizam nije samo emancipatorsko obećanje  ženama  već aktivno  djelovanje  u smjeru zbiljske društvene promjene i radikalne etike;  u tom smislu svako revolucioniranje feminizma (J. Mitchell)  govori o transformativnoj potencijalnosti kako feminističke politike tako i feminističkog subjekta. Ovo izlaganje ujedno je i predložak za raspravu o  načinima  feminističkog pozicioniranja danas na susjecištu različitih problema pri čemu se diskursi seksualizacije, pornokapitalizma  i biopolitika pojavljuju kao konceptualni markeri za suvremenu feminističku situaciju, ali i o paradoksima i prijeporima  na feminističkoj sceni. Je li ključni prijepor među feministkinjama danas onaj između ‘identitetskih’ odnosno ‘identitarnih politika’ i  klasnog kontekstualiziranja žena  ili epistemička obnevidjelost seže u neke kompleksnije analize  globalnosti  feminizma i globalnosti kapitalizma onkraj pojednostavljene  suprostavljene razlikovnosti

Biljana Kašić je feministička teoretičarka i aktivistkinja koja se u svom dugogodišnjem profesorskom i pedagoškom radu zalaže za kritičko promišljanje znanosti, interdisciplinarnost i epistemološki aktivizam.  Jedna je od osnivačica Centra za ženske studije i dugogodišnja su-koordinatorica.  Članica je  uredničkog odbora časopisa Treća i međunarodnog odbora postkolonijalne izdavačke  edicije pri Università degli studi di Napoli “L’Orientale.” Bila je članica odbora europske znanstvene asocijacije ATGender te vodila više  projekata na međunarodnoj i nacionalnoj razini.  Kao profesorica  radila je na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, a  po pozivu predavala  na različitim sveučilištima u svijetu  i u nas. Objavila je i uredila više knjiga, studija, znanstvenih i stručnih radova. Predmet njezinog interesa su  postkolonijalne i dekolonijalne teorije, feministička epistemologija, kulturalni studiji i  radikalne prakse otpora.

Kratki opis

Mada je AFŽ „samostalno“ funkcionirao samo desetak godina (1942-1953) značaj ove organizacije odrazio se na daljnji društveni položaj žene u socijalističkom društvu, i to u oblasti ustavne ravnopravnosti, mogućnosti obrazovanja, zaposlenja, zdravstvene zaštite … Međutim, masovni potencijal AFŽ-a nije iskorišten tijekom socijalizma, žene nisu bile prisutne u centrima partijske, političke, financijske, privredne i upravne moći. S obzirom na kompleksnost problematike, razlozi su brojni, a većina njih izvire iz „strukture tradicijskog mišljenja“ u bosanskohercegovačkom/jugoslavenskom društvu.

Dr Vera Katz je istoričarka, doktorirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temu Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine (1945-1953). U Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu (1978-2018) prošla je sve razine stručnih i naučnih zvanja. Njena bibliografija sadrži jednu monografiju, koautorstvo u pet knjiga te stručne (43) i znanstvene radove (62). Tijekom skoro četrdesetogodišnjeg radnog iskustva bila je: članica Predsjedništva i glavni sekretar Društva istoričara BiH (1980-1990), članica brojnih redakcija, između ostalih i, časopisa Instituta za historiju Prilozi (1987-2007) i glavna i odgovorna urednica časopisa Historijska traganja (2008-2016). Od 2013. godine je predsjednica Skupštine Udruženja za modernu historiju/UMHIS Sarajevo i, glavna  urednica časopisa Historia moderna Bosnia&Herzegovina (od 2020.), u izdanju UMHIS-a, a od 2017. aktivno sudjeluje na manifestacijama History Festa u organizaciji Udruženja za modernu historiju. Od 2018.godine je u penziji.  Njena sadašnja znanstvena preokupacija je proučavanje socijalističkog razdoblja bosanskohercegovačke povijesti kroz prizmu obilježavanja značajnijih komunističkih praznika u Bosni i Hercegovini.

Integritet žena je, čini se i lokalno i globalno, krhkiji nego ikada i izložen nasilju i višestrukim oblicima diskriminacije i marginalizacije. Živimo u vremenu koje karakteriše jačanje uticaja desničarskih politika, isključujućih i diskriminatornih diskursa u javnom i medijskom prostoru. Nepostojanje sankcija i relativizacija govora mržnje i nasilja obezbeđuje materijalne uslove za širenje atmosfere netolerancije i linča i predstavlja podstrek svima onima koji svakodnevno koriste govor mržnje i pravdaju nasilje protiv žena i pripadnika/ca manjinskih i marginalizovanih grupa. Ono što nam(a) ostaje je solidarnost i izgradnja novih političkih zajednica i feminističkih savezništva, koje će se organizovano boriti na ulici, institucijama, akademiji  protiv svakog oblika diskriminacije nad ženama.

Jelena Višnjić, dr, studije roda (Univerzitet u Novom Sadu). Jedna je od osnivačica i urednica festivala feminističke kulture i akcije – BeFem. Kordinatorka je programa “Feministička medijska kultura: proizvodnja roda” i predavačica u Centru za ženske studije u Beogradu i aktivistkinja feminističkog pokreta. Trenutno živi i radi u Beogradu.

“Pravo na odmor” Ines Tanović Sijerčić

“Izazovi sindikalnog djelovanja u privatnom sektoru u BIH danas“ Mersiha Beširović i Fikret Plivčić, STBiH

“Između rodne podjele i feminizacije rada: žena, majka, radnica” Lejla Gačanica 

 “Žene, rad i reforme”  Nela Porobić Isaković

Predavanje će dati uvod u problem ljudskog rada iz teorijske i historijske perspektive. Jedna od temeljnih karakteristika ljudi jest ta da oni rade. Međutim, oko rada se pojavljuju brojna pitanja. Je li poželjno da ljudi rade? Ili bi trebali raditi manje? Je li poželjno da rade na način na koji to rade u modernim društvima? Je li industrijski rad neizbježan? Različiti teorijski pogledi na kapitalizam – primjerice Adama Smitha, Karla Marxa, Karla Polanyija i Johna Maynarda Keynes – su različito gledali na problem rada te na moguće načine njegove regulacije. Povijest modernog kapitalizma je povijest različitih koncepcija rada. Nakon drugog svijetskog rata, uspostavljen je novi oblik regulacije rada koji je rad regulirao državom blaogstanja i sindikatima na zapadu te socijalizmom na istoku. Nakon pada berlinskog zida, radnička prava su u defanzivi. Raspada se “društveni ugovor” kapitala i rada. Recentni trendovi 21. stoljeća, poput prekarijata i automatizacije, postavljaju stara pitanja o radu na nov način. Razmišljati o radu zapravo znači razmišljati o prirodi društva u kojem živimo.

Marko Grdešić je docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Magistrirao je političke znanosti na Central European University u Budimpešti i na University of Wisconsin-Madison u SAD te je doktorirao sociologiju na University of Wisconsin-Madison. Bavi se političkom sociologijom i političkom ekonomijom, s posebnim fokusom na teme kao što su populizam i industrijski odnosi. Njegov doktorski rad objavljen je kao knjiga pod naslovom “The Shape of Populism: Serbia Before the Dissolution of Yugoslavia” u izdanju University of Michigan Press u SAD. Objavljivao je u raznim akademskim časopisima kao što su East European Politics and Society, Europe-Asia Studies, Nationalities Papers, Theory and Society itd. Također, popularne i polemičke tekstove objavljuje na internetskim portalima H-Alter i Ideje.hr.

Pitanje odmora oduvijek je bilo klasno pitanje. I dok su odmor svi trebali i željeli, rijetki su ga mogli priuštiti. Kroz gotovo cijelu ljudsku istoriju, odmor je bio privilegija bogatih, te jedno od najvažnijih polja sindikalne i radničke borbe. Na ovom predavanju proći ćemo kroz kratki istorijat razvoja odmora, s naglaskom na koncept odmora i radničkih odmarališta u socijalističkoj Jugoslaviji, te zajednički analizirati odmor današnjice i budućnosti. 

Ines Tanović Sijerčić je aktivistica, povjesničarka umjetnosti i novinarka. Istraživački se bavi temama odmora, rada i sindikalnog organiziranja danas. Živi i radi u Sarajevu, kao projekt koordinatorica u Udruženju za umjetnost i kulturu Crvena.

Sindikalno organizovanje je danas pod višestrukim pritiscima. Izmjenjeni uslovi rada, globalno restrukturiranje proizvodnje, tehnološka transformacija koja zahvata sve više sektora samo su neki od uzroka. Ovo je posebno vidljivo u privatnom sektoru, odnosno tamo gdje je sindikalno organizovanje istovremeno najslabije ali i najpotrebnije. Sindikalno organizovanje u Bosni i Hercegovini suočeno je i sa posebnim izazovima koji su posljedica političko-administrativne organizacije zemlje te nagomilanih društvenih problema. Predavanje će ponuditi kratki pregled današnjeg sindikalnog pokreta u Bosni i Hercegovini, dati kritički osvrt na organizaciju pokreta te će detaljnije ispitati odnose između politike i sindikalnog organizovanja uključujući i specifičnosti bosanskohercegovačkog ‘socijalnog dijaloga’. Poseban naglasak će biti na izazovima s kojima se sindikalni rad suočava u tzv. realnom sektoru, a koji svoje izvore imaju i u nepovoljnom pravno-političkom okviru, ali i u nepovoljnoj društvenoj klimi koju karakterizira nizak setepen društvenog povjerenja što ima svoje posljedice i na sindikate. U drugom dijelu predavanja, fokus će biti na budućnosti sindikalnog organizovanja i važnosti uključivanja mladih u sindikalni rad te na specifičnim i netipičnim iskustvima organizovanja u okviru Sindikata trgovine Bosne i Hercegovine. Diskusija će se fokusirati na veze između sindikata i članstva, kampanje usmjerene na jačanje sindikalnog uticaja, te na važna iskustva iz terenske prakse sindikalnog rada u sektoru trgovine i usluga koji pred sindikalne aktiviste postavlja posebne zadatke.

Mersiha Beširović je dugogodišnja sindikalna radnica i aktivistica sa bogatim iskustvom sindikalnog rada u bosanskohercegovačkom sindikalnom pokretu. Od 2009. godine obavlja funkciju Predsjednice Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine (STBIH) gdje, zajedno sa saradnicima i saradnicama, nastoji jačati kapacitete i poziciju radništva u ovim sektorima gdje su uslovi rada među najlošijim, a stepen sindikalnog organiziranja među radništvom najnižim.

Fikret Plivčić je Sekretar STBiH i regionalni povjernik za područje Sarajeva. U sklopu projekta pružanja besplatne pravne pomoći svim članovima/icama STBiH, ali i šire, radi na zastupanju članova/ica pred disciplinskim komisijama i medijaciji između radnika i poslodavaca.

Kroz ovo predavanje bavit ćemo se temom društvene reprodukcije, odnosno rada koji je potreban za proizvodnju najvažnije robe – radne snage. Taj segment ekonomije je u većini društvenih i historijskih znanosti bio posve ignoriran do pojave feminističkog pokreta, odnosno autorica koje su počele politički i teorijski artikulirati pitanje ženskog, odnosno kućanskog rada koji održava radnu snagu na životu. U ovom kratkom uvodu u problematiku kućanskog rada upoznat ćemo se sa osnovnim pojmovima marksističkog feminizama, autoricama koje su doprinijele razvoju njegovog pojmovnog aparata kao i kampanjama koje su podigle svijest o važnosti reproduktivnog rada. Jednako tako, postavljat ćemo pitanja o tome na koji način u različitim periodima povijesti društvo pristupalo ovoj problematici kroz izgradnju institucija koje su bile zadužene za društvenu reprodukciju.

Mario Kikaš je novinar i publicist. Na Centru za ženske studije u Zagrebu drži predavanja o socijalističkom feminizmu  u sklopu modula posvećenog povijesti ženskog pokreta. Istraživački se bavi temom rada i organiziranja radnika u kulturnim i kreativnim industrijama. Član je Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID).

Razmatrajući pravo na rad važnim dijelom emancipacije žena, potrebno je imati u vidu da sam pristup tržištu rada nije nužno značio ili rezultirao ekonomsko-socijalnom jednakošću muškaraca i žena. U BiH su vidljive razlike u svim segmentima radnih odnosa: zapošljavanja, radnih mjesta, plata, radnog statusa, odmora. Majčinstvo predstavlja otežavajuću okolnost prilikom dobijanja i zadržavanja posla, odnosno napretka. Tako se u vrijednost i konkurentnost radne snage neminovno uključuje njihov privatni život, a opšta društvena odgovornost za natalitet se stavlja na žene-radnice. U kakvom su odnosu identiteti žena – majka – radnica; međusobno dopunjujući, uslovljeni, isključivi? Kojim ih redoslijedom slažemo? U kojoj mjeri je prisutan uticaj tradicionalnih rodnih uloga na održavanje rodnih nejednakosti na poslu? Predavanje će se baviti ovim pitanjima portretirajući današnje radnice i njihova iskustva u BiH.

Lejla Gačanica je doktorandica pravnih nauka, trenutno radi kao pravna savjetnica i neovisna istraživačica. Oblasti njenog zanimanja su rodna ravnopravnost, suočavanje sa prošlošću sa fokusom na kulturu sjećanja, ustavno pravo. Autorica je objavljenih članaka, analitičkih, naučnih i istraživačkih radova u ovim oblastima.

Bosanskohercegovačko društvo je kontinuirano predmet političko-ekonomskih reformi. Od 2014. godine te reforme poprimaju isključivo ekonomski karakter te BiH ulazi u intenzivni period reformi jasno utemeljenim na neoliberalnim principima deregulacije, privatizacije i opsežnih mjera štednje. Jedno od centralnih pitanja kako prethodne tako i nove reformske agende jeste rad, odnosno fleksibilizacija i liberalizacija tržišta rada. Povremeno se koristi argument da će ovakve reforme biti povoljne i za žene jer će investicije privučene ovakvim reformama dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, na čemu će profitirati i one. Međutim, reforme utemeljene na neoliberalnim principima rijetko ostaju bez negativnih implikacija za jednakosti u društvu, pa tako i za rodnu jednakost. U BiH se situacija dodatno usložnjava kad uzmemo u obzir sva neriješena pitanja proistekla iz rata, posebno socio-ekonomske prirode. Rat, odnosno ratne posljedice, su pored roda, nešto što reformski dokumenti uopšte ne prepoznaju. Predavanje će se baviti pitanjem uticaja reformskih procesa na rodnu jednakost u BiH, s fokusom na pitanje rada – šta znači fleksibilizacija tržišta rada, te ko su gubitnici i dobitnici ovakvih reformi? Nadalje, predavanje će se baviti pitanjem prostora koji reforme otvaraju, alternativno zatvaraju, za tzv. ekonomsko “osnaživanje“ žena, te neophodnim investicijama koje bi ženama omogućile pristup radu.

Nela Porobić je feministkinja i aktivistkinja koja već duži niz godina prati socijalne, ekonomske i političke procese u BiH, s naglaskom na mirovne pregovore i post-ratnu rekonstrukciju. U posljednje vrijeme se posebno fokusira na političko-ekonomske reforme u sklopu tzv. Reformske agende i pretpristupnih pregovara sa EU, te uticaj predloženih reformi na rodnu jednakost i socijalnu pravdu. Nela trenutno radi u Women's International League for Peace and Freedom (WILPF) na pitanjima feminističke političke ekonomije i ko-autorica je izvještaja Feministički osvrt na postkonfliktno restrukturiranje i oporavak – slučaj BiH.