O: Prilozi o radno-proizvodnim odnosima, br.12.

jan 19, 2021 | Proizvodnja, 2021., vijesti

 

Uvodnik: Prilika za oštre zaokrete

Laurence Boone, glavna ekonomistica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), u nedavnoj izjavi za Financial Times (FT) upozorava da bi povratak na mjere štednje i ciljano smanjivanje duga, što su bile okvirne mjere na snazi u većini zemalja ove ekonomske zajednice sve do šoka koji je donio virus, mogli izazvati ozbiljan društveni revolt. Umjesto toga insistira da barem u toku iduće dvije godine treba nastaviti politiku snažnog fiskalnog stimulansa koji će se finansirati kroz državne deficite.

Trenutni stimulansi su nezabilježeni. Novi predsjednik SAD-a, Joe Biden upravo prikuplja podršku za paket pomoći od 1,7 triliona dolara. Evropska Unija je nedavno usvojila zajednički stimulus u iznosu od 750 milijardi eura i gotovo da nema zemlje koja nije pokrenula sopstvene programe. I u našoj regiji svjedočimo nikada aktivnijoj ulozi državnog aparata, vlada, agencija, zavoda, centara. „Državni intervencionizam“ se vraća u velikom stilu. Na teorijskom planu, na prvi pogled se čini da svjedočimo povratku na stare kejnezijanske pretpostavke da u slučajevima kriznog silaznog trenda državne politike treba da ciljaju na agregatnu potrošnju.

Boone dalje kaže da zemlje „moraju napustiti stav koji drži da imamo jednoobrazna fiskalna pravila onda kada dug treba vratiti na ciljane iznose.“ Drugim riječima, nema nikakve definitivne formule i stvari su puno rastezljivije. Mnogi bi prošli bolje da je ovo važilo i ranije. Održivost duga odjednom nema ništa više s bilo kakvim kvantitativnim mjerama u, naprimjer, odnosu spram BDP-a, iako je to bio glavni „naučni“ argument promotorima i egzekutorima mjera štednje i dužničkog zarobljavanja pojedinih zemalja Evrope. Umjesto toga, Boone kaže: „Dug vam je održiv kada ljudi imaju povjerenja u institucije i vjeruju da će stvaraoci politika isporučiti ono što su obećali.“ Dakle, politički konsenzus, raspored snaga i hegemonija su garant održivosti zaduženih, a ne balans plaćanja, plus i minus niti procenti.

OECD je dugo bio promotor fiskalnog konzervatizma, štednje i stroge kontrole duga i deficita, pa ove riječi upućuju na to da se na važnim mjestima odvija ozbiljan zaokret. FT bilježi da se radi o „revolucionarnom zaokretu“ koji će prodrmati generaciju donosilaca i dizajnera politika ograničenih na monetarnu politiku u posljednjim decenijama. Radi se o tome da se glavni akteri ubrzano prestaju pretvarati da je model u gotovo univerzalnoj primjeni u prethodnoj deceniji, posebno u Evropi, jedini mogući i priznaju da je sposobnost državne akcije u domeni društvenih odnosa koji zovemo ekonomija neuporedivo veća, a potencijalno i poželjnija nego što joj se želi priznati i dozvoliti.

Priznanje koje nećemo čuti jeste da je model bio postavljen tako da omogući geografski i politički nejednaku raspodjelu moći i da će zbog istorijske uslovljenosti novi zaokret u domeni državne akcije biti neizbježno obilježen konstelacijama resursa koji su pojedinim državama na raspolaganju. Takvo se priznanje iskreno i ne može očekivati. Sa sigurnošću ipak možemo znati da konzervativne snage neće lako odustati od svog projekta, posebno nakon višedecenijskog jačanja pozicija brojnim pobjedama i nezabilježenom organizacijskom sofistikacijom. Ipak, barem zakratko će biti u defanzivnoj poziciji i morat će se strateški presložiti. Sigurno je da će proći dosta vremena prije nego što frazeologija kapitalizma o „kreativnoj destrukciji“ ponovo bude u stanju da nešto objasni ili inspiriše, posebno nakon što je nimalo kreativna destrukcija nakon decenije kriznog menadžmenta uništila tolike živote, raspametila milione i ostavila bez posla stotine miliona, usput donijevši neviđen transfer bogatstva prema već najbogatijima.

Kako je svaka kriza „prilika koju ne treba protraćiti“, i to vladajuće agenture dobro znaju, ovaj jednostavan uvid treba biti osnova na kojoj će sva progresivna ljevica da se baci na posao sistematske razrade sopstvenog seta politika i praktičnog plana za prevazilaženje mrtvouzica sadašnjeg kapitalizma. Ovo znači baciti se u arenu pitanja stvarnog upravljanja kompleksnim sistemima organizacije proizvodnje, raspodjele resursa i moći odlučivanja u ovom trenutku. Svaka politika koja smatra da je drugačiji svijet i moguć i nužan mora početi od sistematskog suočavanja s praksama kapitalizma i upravljanja kapitalizmom u njegovoj sadašnjoj fazi. Situacija da se nešto takvo poduzme vjerovatno odavno nije bila bolja jer su apologete, promotori i jurišnici u defanzivi. Jedan jedini prilog koji donosimo u našem novom izdanju nastoji započeti taj posao.

U dugačkom zajedničkom tekstu pod naslovom Lijeve društveno-ekonomske politike – teme i pravci promišljanja Toni Prug i Marko Grdešić razrađuju niz tema koje je potrebno otvoriti u okviru rasprave o ulozi dominantnih ideja, istorijskih mogućnosti i izazova upravljanja alatima države u konkretnim uslovima. Nedovršeni spisak tema koje ukratko ispituju osnova su od koje novovjekovna ljevica mora krenuti u postupku razrade svojih objašnjenja povezanosti i uzročnosti, a onda i vjerodostojne i konzistentne politike društveno-ekonomske transformacije odnosa čije je posljedice moguće kontrolisati i predvidjeti i koji će biti regulativno usmjereni ka određenim politički dogovorenim ciljevima. Tekst ne nudi nikakve definitivne odgovore, ali nudi neke prijedloge za pozicioniranje i moguće orijentire za buduća istraživanja oko kojih je neophodno organizovati kolektivni projekat razumijevanja i preuređenja sistema proizvodnje i upravljanja resursima i odnosima na kojima počiva zajednički život. U tom je smislu tekst poziv na težak zajednički rad. Uvjereni da je ovo jedini put naprijed i svjesni koliko su, barem za sada, malobrojne snage koje bi se ovoga mogle ozbiljno uhvatiti, i mi se sa srcem i motikom pridružujemo njihovom pozivu.

Čitajte, dijelite, pričajte, pišite i djelujte.

 

O: Prilozi o radno-proizvodnim odnosima u 21 vijeku, br.12, januar 2021. Crvena

Izdaje: Crvena – Udruženje za kulturu i umjetnost, Sarajevo

Uredio: Boriša Mraović

Kolaž na naslovnici: Andreja Dugandžić

Lektura i korektura: Faik Imamović

 

Komentare, pitanja, kritike i poruke druge vrste možete slati na info@server1.lab387.com

Sadržani materijal je dostupan za dijeljenje pod uslovima: Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License.

Izdavanje je podržao Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine. Stavovi i mišljenja isključiva su odgovornost izdavača.

1
1
1
2
1
2
0