Javnosti predstavljamo naše novo izdanje pod naslovom Upravljati zajedno. Prilozi istraživanju (dis)kontinuiteta samoupravljanja. Knjiga je rezultat zajedničkog rada koji smo poduzeli tokom prethodne dvije godine u saradnji s Institutom za političku ekologiju iz Zagreba i platformom Zajedničko iz Beograda. Izdanje predstavlja tri kolaborativno planirane i realizovane kraće studije o tri institucije socijalističke Jugoslavije.

Prva studija, u autorstvu Aleksandre Lakić, Lare Končar, Milice Kočović de Santo i Aleksandre Savanović, bavi se institutom radničkog samoupravljanja na nivou preduzeća na studiji slučaja jednog preduzeća u Srbiji i analizira dvostruku transformaciju, najprije u socijalističkom dobu a onda i nakon njega i to u svjetlu savremenih praksi radničke kontrole. Drugu studiju su napisali Boriša Mraović i Toni Prug i radi se o jednom od prvih integralnih, iako ne i iscrpnih, istraživačkih tretmana institucije „samodoprinosa“ odnosno oblika direktno-demokratskog mehanizma planiranja i finansiranja zajedničkih, infrastrukturnih i drugih potreba u socijalističkoj Jugoslaviji koji je postojao od 1946. godine i bilo u aktivnoj primjeni sve do devedesetih godina prošlog vijeka a u nekim oblicima je preživio sve do danas. Osvrće se i na nepostojeću savremenu praksu uz niz sugestija o tome kako bi u današnjem dobu ona mogla izgledati i čemu služiti. Treća studija, u autorstvu Nikoline Rajković je analiza dinamičnog i gotovo neprekidnog procesa transformacije i inovacije na razini samoupravne strukture zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i prikaz burne i skokovite evolucije decentralizacije, uz sačuvane karakteristike prethodnih oblika, u njen trenutni oblik.

Cilj studija je istorijska analiza ovih institucija za vrijeme socijalističkog perioda, te analiza preobražaja kroz koju su prošli tokom „tranzicije“. U vremenu sveopšte konfuzije, u okolnostima nikada zaoštrenijim, hitno su nam potrebni i drugačiji oblici u kojima se ovaj svijet da očuvati. Jedan od načina da se o njima govori i da ih se iz ove situacije imaginira, uobliči i postvari je otpor nametnutoj amneziji koja je svu prošlost, sav njen emancipacijski potencijal, demokratske eksperimente bez presedana, pokrio jednom teškom oznakom kojom ju je navodno zauvijek smjestio cijelu u zabranjenu zonu i nepoželjnu istoriju – totalitarizam. Prilozi u ovoj nevelikoj ali hrabroj zajedničkoj knjizi otpor su upravo tom i takvom totalitarnom sjećanju i totalitarizmu koji ga gradi i održava.

Neka padne svaka sila!

********

Knjigu možete čitati ispod ili skinuti u pdf formatu na vaše uređaje.

Knjiga će se uskoro pojaviti i u štampanom izdanju.

Komentare, kritike, pohvale i pitanja šaljite na info@crvena.ba

kuda.org u Sarajevu

Četvrtak, 26.10.2023, 18.30, Historijski muzej BiH  

Prezentacija knjige:

 

Crveni horizont – Avangarda i revolucija u Jugoslaviji 1919 -1932

Prezentacija u hodu-mimohodu : kuda.org (urednici i izdavači), Dejan Sretenović (autor knjige/via Zoom),  Jelena Vesić i publika

Crveni horizont – Avangarda i revolucija u Jugoslaviji 1919-1932 je knjiga Dejana Sretenovića koja čini prvu studiju koja se bavi jugoslavenskim avangardama iz perspektive istorije lijevih političkih ideja. Kako su jugoslavenske avangarde po političkom opredjeljenju pripadale radikalnoj ljevici, smatrale su estetsku revoluciju sastavnim dijelom društvene revolucije. Ova knjiga istražuje ideje i odjeke marksizma i anarhizma u programima avangardi u rasponu od ekspresionizma, preko zenitizma, dadizma sve do nadrealizma. Crveni horizont polazi od tumačenja avangarde i komunizma kao dva velika epska narativa dvadesetog vijeka koji pripovijedaju o pobunama, snovima, sukobima, pobjedama i porazima onih koji su htjeli promijeniti društvo i umjetnost.

Grupa trenutno poraženih, ali i uporno pobunjenih umjetnika, istoričara umjetnosti i producenata – djece avangardi i neoavangradi – vodi vas u susret Crvenom horizontu, mjestu gdje se susreću umjetnost i revolucija; putevima detaljnih i vatrenih polemika o tendenciji, autonomiji, slobodi i jednakosti, borbi za ljudsku svijest i bolju budućnost; putevima riječi i misli koje su naizgled izgubile značenje u današnjoj reakcionarnoj demokratizaciji mišljenja i stavova, postpolitičkoj letargiji i paranoji alternativnih istina.

Knjiga Crveni horizont Avangarda i revolucija u Jugoslaviji 1919-1932 Dejana Sretenovića vida rane “djece avangarde”, ali se te rane ponovo otvaraju u susretu sa svetom gdje ove reference naizgled ne znače ništa. Prezentacija u hodu-mimohodu grupe kuda.org koja stoji iza ovog izdanja, njenog autora Dejana Sretenovića i pridružene članice-prijateljice Jelene Vesić ima za cilj da vas mentalno i fizički razgiba sadržajima knjige kao i savremenim pitanjima koja ove sadržaje guraju na marginu i omeđuju balonom ‘krugova ljubitelja’.

Događaj je dio programa platforme Zajednice učenja koja okuplja šest organizacija: Što, kako i za koga / WHW i Živi atelje Dajht Kralj (Zagreb), kuda.org, (Novi Sad), Neue Nachbarschaft / Moabit e.V. (Berlin), State of Concept Athens (Atena) i Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena (Sarajevo) s ciljem razmjene programa nezavisne i savremene umjetničke produkcije u kojoj je naglašeno neformalno umjetničko obrazovanje.

Program podržava:
Zaklada Kultura nova

S ponosom predstavljamo pionirsku AŽ / NONA umjetničku razmjenu na potezu Zagreb – Sarajevo, partnerstvo Atelijera Žitnjak iz Zagreba, kolektiva CRVENA i Galerije Manifesto iz Sarajeva, i prve gošće rezidencijalnog programa: Kasju Jerlagić i Maju Marković.

Kasja Jerlagić (r.1996., Sarajevo) kombinira vektorski crtež, tkanje i aktivizam u entuzijastičnoj praksi situiranoj na sjecištu umjetnosti, kulture i politike. U okviru razmjene, u periodu od 15.05. do 01.06.2023. Kasja boravi na umjetničkoj rezidenciji u Atelijerima Žitnjak u Zagrebu. Seriju tekstilnih radova Pucanje po šavovima predstavit će u Galeriji AŽ u petak, 26.05. u 20 h, otvarajući svoju prvu samostalnu izložbu u razgovoru s Bojanom Krištofićem (AŽ) i virtualno prisutnom Lalom Raščić (CRVENA / Nona Residency). Izložba ostaje otvorena do subote, 03.06., i moći će se razgledati tijekom radnog vremena Galerije AŽ.

Maja Marković (r.1979., Zagreb) kroz crtež koji proširuje u višedijelne i kompleksne instalacije istražuje prostor, posvećena estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba. U periodu od 01.06 do 15.06.2023. Maja će boraviti na umjetničkoj rezidenciji u Nona Residency, Sarajevo.

Realizaciju podržavaju: Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grad Zagreba i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Heart and Hand Fund, Open Society Fund

#nonaresidency #residency #exchange #manifestogalerija #atelijerižitnjak #crvenasarajevo #zagreb #sarajevo #umjetničkarezidencija #umjetničkarazmjena

​Predstavljamo vam naše novo izdanje pod nazivom „Upravljanje pravilima“ u uredništvu Darka Vujice, Danijele Dugandžić i Boriše Mraovića. Knjiga objedinjuje šest eseja nastalih tokom 2022. godine u okviru istraživačko-publicističkog projekta Nacionalizam i patrijarhat u Bosni i Hercegovini. Autori priloga su Darko Vujica, Marija Ivanović, Marina Veličković i Boriša Mraović.

Iz uvoda:

Opšti je uvid da patrijarhat kao relativno samosvojna regulativna struktura igra važnu ulogu u reprodukciji uslova za djelovanje nacionalnih regulativnih aparata. U svojevrsnoj simbiozi (iako ne glatkoj i nekonfliktnoj) ove su dvije regulativno-disciplinske mreže važna osnova vladavine i reprodukcije trenutnog konzervativnog režima u Bosni i Hercegovini. Nacionalizam, na kraju, nije samo repetitivno mahanje zastavama, fiksacija na teritorij, historiju ili kulturu već se oslanja na širu razradu kulturnih sadržaja, normi i postupaka uključujući i razradu poželjnih sistema rodnih uloga koje nastoji ideološki legitimirati i politički otjelotvoriti. Knjiga koja se nalazi pred čitateljstvom predstavlja pokušaj da se osvijetle različite dimenzije ovog povezivanja i saučesništva u legitimiranju i održavanju određenih društvenih rasporeda, bili oni ekonomski, seksualni, politički ili kulturni. Šest predstavljenih tekstova ujedinjuje, osim opšteg tematskog polazišta, kritički uklon koji prevlađujuće odnose, ali i interpretacije razmatra ne samo analitički, nego i iz perspective njihovog potencijalnog izvrtanja i ukidanja. Raznolikost tema pokazuje jasno da naznačeno polje predstavlja istraživački vrlo plodno tlo i da bi daljnje i temeljitije istraživanje nekih naznačenih problema i aspekata ovog kompleksa bilo vrijedno, ne samo kao doprinos naučnom saznanju, već i kao prvi korak u razumijevanju uslova “kreativne destrukcije” danas dominantnih rasporeda.

Knjigu možete čitati ispod ili skinuti u pdf formatu.

Izdanje će se uskoro pojaviti i u štampi. Za više informacija pratite nas na web-u i na drugim digitalnim kanalima.

Knjiga je realizovana uz pomoć Rosa Luxemburg Stiftung Gesellschaftsanalyse und politische Bildung e.V. – Ured u Bosni i Hercegovini, sredstvima njemačkog Ministarstva za ekonomski razvoj i saradnju (BMZ). Ova publikacija ili njeni djelovi izuzev ilustracija, mogu biti besplatno korišćeni uz odgovarajuću referencu na originalnu publikaciju. Sadržaj publikacije ne odražava nužno stavove Rosa Luxemburg Stiftung Gesellschaftsanalye und politische Bildung e.V. – Ured u Bosni i Hercegovini. Za stavove i informacije u tekstu odgovorni su autori. Publikaciju nije dozvoljeno prodavati.

Čitajte i dijelite.

Komentare, kritike i riječi hvale možete slati na info@crvena.ba

Povodom 80 godina od osnivanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, Crvena predstavlja izložbu

“Šta smo započele, vi završite…” AFŽ 1942 –

…

U sred žestokog rata, kada je nova država bila još uvijek samo nada u srcima rijetkih, u Bosanskom Petrovcu, na tada jednom od djelića slobodne teritorije, susrelo se od 6. do 8. decembra 166 žena iz svih krajeva Jugoslavije da bi osnovalo Antifašistički front žena Jugoslavije, AFŽ. Prema onome što je tada rečeno, u front se ujedinjuju žene kako bi gradile novi svijet i odgajale novog čovjeka, u socijalističkom duhu, na temelju zajedničke borbe protiv fašističkog terora koji prethodnih deset godina jača širom Evrope, a kulminira u novoj eskalaciji rata koji u pravom smislu nikada nije ni završen. U narednih deset godina ogranizacija će rasti i razvijati se najprije u ratu, a potom i u poraću, i biti važna društvena snaga bez čijeg je rada bila nemoguća rekonstrukcija, izgradnja zemlje i organizacija novog društva. U jednom trenutku organizacija je, prema nekim izvorima, brojala više od 2 miliona članica.

Iako je AFŽ i eksplicitno i akciono bio dio socijalističkog poretka u kojem je centralni organ moći bila Komunistička partija, i to u periodu njegove najsnažnije centralizacije po sovjetskom uzoru, samo njeno postojanje bilo je ilustracija urgentnosti ženskog iskustva i uloge u društvu. Sve ono što su žene u socijalizmu za sebe osvojile, ne bi bila samorazumljiva stvar da ova pitanja stvarne društvene jednakosti i nejednakosti nisu otvorena neumornim i neustrašivim radom organizacije, a posebno učešćem brojnih članica u ratu, s puškama u rukama.

Tačno osamdeset godina kasnije, tačno tamo gdje je sve počelo, u Bosanskom Petrovcu, ponovo će se susresti žene iz svih krajeva Jugoslavije sa ciljem da zajedno razmotre poziciju u kojoj se žene ovih prostora nalaze, te stare i nove opasnosti sa kojima se suočavaju. Kao doprinos ovoj obljetnici i skupu Obilježavanje 80 godina od osnivanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena iz Sarajeva predstavlja izložbu pod imenom “Šta smo započele, vi završite…” AFŽ 1942 -. Izložba uprizoruje taj početak, front, žene u njegovim redovima i uz pomoć djelića sastavljenih s puno ljubavi podsjeća na pokret koji se u najtežim istorijskim okolnostima za ljude ovih prostora borio za sestrinstvo i bratstvo pokretan smjelom vizijom društva u kojem su dokinuti i odnosi dominacije ljudi jednih nad drugima i muškaraca i institucija nad ženama.

Izložba predstavlja posebno odabrani materijal iz Arhiva antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije koji je Crvena prikupila tokom posljednjih deset godina radeći na istraživačko-dokumentarističkom programu Šta je nama naša borba dala. Izbor dokumenata podsjeća na događaje vezane za Bosanski Petrovac i osnivačku skupštinu, a originalnim fotografijama nastoji oživjeti neke događaje iz života organizacije. Prikazane su i naslovnice časopisa koje je AFŽ izdavao tokom svog postojanja i moćna su ilustracija oblikovno-vizuelnog jezika korištenog u tom teškom vremenu. Osim toga, izložba predstavlja i umjetnički prilog koncipiran i izrađen posebno za ovu priliku, “AFŽ, nezavršeni rad”, veliki ručno rađeni vez na platnu na kojem je zajedno radilo više od 20 žena, u istom vremenu na dva različita mjesta, u Sarajevu i Berlinu. Vezena poruka iz prošlosti pokušava tkanjem povezati vrijeme danas i davno izgubljenu prošlost. Vez tako postaje izraz nade, koju je AFŽ materijalizovao, da žene skupa mogu skrpiti svijet i držati ga na okupu. Činjenica da je on nezavršen simbolički podcrtava da pitanja koja je AFŽ onda otvorio još uvijek ne mogu biti smatrana zatvorenim.

Udruženje Crvena poklanja izložbu Centru za kulturu i obrazovanje Bosanski Petrovac za osamdesetogodišnjicu osnivanja Antifašističkog fronta žena.

Želja nam je da prikazano posluži kao inspiracija mladim ženama sadašnjosti i budućnosti u njihovim borbama za bolji i drugačiji svijet, za mogućnost nekog takvog.

CRVENA, Sarajevo – Bosanski Petrovac, decembar 2022.

***

Sa zadovoljstvom vam predstavljamo drugi esej u nizu eseja posvećenih ispitivanju savremenih artikulacija patrijarhalne i nacionalne ideologije, mašinerije, kulture i prakse. Pisala ga je Marija Ivanović, a bavi se onim što jedna njena sagovornica definira kao „mikrokosmose otpora” patrijarhatu. Kroz glasove mladih žena saznajemo kako patrijarhat djeluje, i u intimnoj svakodnevnici i kao regulativni sistem. Vodeće je pitanje kako se one lično snalaze unutar mreže odnosa moći na kojoj patrijarhat počiva. Esej pledira za nijansirano razumijevanje djelovanja bilo koje političko-normativne strukture u svjetlu neprekinute i aktivnosti ljudi.

Čitajte ispod ili skinite u pdf formatu.

Tekst je realizovan uz pomoć Rosa Luxemburg Stiftung Gesellschaftsanalyse und politische Bildung e.V. – Ured u Bosni i Hercegovini, sredstvima njemačkog Ministarstva za ekonomski razvoj i saradnju (BMZ). Ova publikacija ili njeni djelovi izuzev ilustracija, mogu biti besplatno korišćeni uz odgovarajuću referencu na originalnu publikaciju. Sadržaj publikacije ne odražava nužno stavove Rosa Luxemburg Stiftung Gesellschaftsanalye und politische Bildung e.V. – Ured u Bosni i Hercegovini. Za stavove i informacije u tekstu odgovoran je sam autor. Publikaciju nije dozvoljeno prodavati.

Čitajte, dijelite, pišite.

Crvena

Centre Social Okupat i Anarquista l'Horta – Društveni, okupirani i anarhistički centar l'Horta društveni je prostor stvoren 2012. godine u Benimacletu, u pretežito studentskoj četvrti Valencije. Centar je nastao na valu borbi i mobilizacija koje je u Španjolskoj 2011. godine pokrenuo pokret 15M naakon financijskog sloma na zapadu 2008. godine s ciljem stvaranja autonomnog, inkluzivnog, antifašističkog, feminističkog i obrazovnog prostora koji funkcionira na principu samoupravljanja. CSOA l'Horta sastoji se od komada zemlje na kojoj se uzgaja voće i povrće te kuće u kojoj se održavaju razgovori, promocije knjiga, zajednička čitanja, aktivnosti za djecu itd. Društveni centar l'Horta prepoznat je kao jedan od simbola društvenih borbi u Valenciji, makar on već dugo nije samo simbol borbe već aktivni, borbeni i emancipatorni prostor koji (između ostalih) drži Valenciju i Benimaclet živim i buntovnim.

Samo ime Horta otkriva nešto o kontekstu u kojem nastaje. Na valencijanskom ili katalonskom (a u pitanju je jedan jezik) kaže se Horta, dok je na španjolskom Huerta. Huerta ili horta na naš jezik prevodi se kao vrt, voćnjak ili povrtnjak, iako bi mu prikladan prijevod mogao biti i polje. La Huerta de Valencia poljoprivredna je regija oko koje je se Valencia razvijala kao grad i ona obuhvaća znatno širi prostor od samog grada Valencije. Radi se o ogromnom komadu poljoprivrednog zemljišta površine oko 6000 hektara. Huerta je viševjekovni poljoprivredni teren napravljen u srednjem vijeku tokom maurske vladavine Španjolskom. Model navodnjavanja i upravljanja poljoprivrednim zemljištem osmišljen na Bliskom istoku je prenesen i razvijan na području današnjeg Iberijskog poluotoka. Uvid u način funkcioniranja Huerte kroz povijest pomaže nam da shvatimo kako se Valencia – za koju se kaže da je rođena uz Huertu – razvijala i oblikovala u moderan grad kakvog danas poznajemo.

Za vrijeme Al-Andalusa (711-1492) Mauri su na području Valencijske provincije prave izuzetnu riječnu infrastrukturu izgradnjom umjetnih kanala i brana izvlačeći vodu iz najpreplavljenijih područja čime su isušili velik broj močvara i omogućili široko navodnjavanje poljoprivrednih polja. Kulturama koje su već bile uzgajane na tom području kao što su razne vrste žitarica, vinova loza i masline, dodane su riža, čufa, patližan, artičoke i dr. Imovinska struktura Huerte mijenja se u 13. stoljeću kada Jaume I osvaja Valenciju. Muslimansko stanovništvo postepeno biva protjerivano, a na njihovu zemlju dolaze kršćani. Tada se mijenja i organizacijska struktura naselja, a polako i vrsta poljoprivrede. Krajem 15. stoljeća Valencia postaje važan proizvođač svile, dok se u 16. stoljeću na području Huerte počinje saditi voće i povrće doneseno iz Amerika. Kako se grad ekonomski razvijao, tako je rasla i proizvodnja svile, voća, povrća, riže i drugih žitarica. Posebno se raširila riža koja se pored Albufere (estuarij i obalna močvara u blizini Valencije) počela saditi i u drugim dijelovima Huerte. Veću transformaciju Huerta doživljava u 19. stoljeću za vrijeme širenja kapitalističkog načina proizvodnje. Zemljište je ispresjecano novim komunikacijskim pravcima i novim naseljima koja su počela nicati na teritoriji poljoprivrednih zemljišta.

Posebno značajnu ulogu Huerta je imala za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Glavni grad iz Madrida izmješten je u Valenciju zbog napredovanja fašističkih trupa prema Madridu. Huerta je tada bila od izuzetne važnosti za Republiku jer je omogućavala prehranu velikog broja republikanskih trupa. Do najznačajnijih promjena na području Huerte dolazi u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, za vrijeme Francove diktature. Grad počinje rasti preko Huerte, a to se progresivno nastavilo i nakon smrti diktatora. O tome nam je više govorio Marc Ferri, povjesničar iz Valencije i član kolektiva Per l'Horta (Za Huertu).

„Španjolska počinje doživljavati velike ekonomske promjene u šezedesetima. Prije toga, u četrdesetima i pedesetima Španjolska je imala jedan jako zatvoren ekonomski mentalitet. U šezdesetima se to mijenja i Španjolska počinje usvajati developmentalistički ekonomski mentalitet. Developmentalistički u smislu ekonomskog rasta unutar kapitalističkog sistema gdje taj rast postaje važniji od svega ostalog. Takvo shvaćanje ekonomije mijenja i predstavu onoga što Huerta znači za grad i regiju. Za vrijeme Građanskog rata Huertu se jako cijenilo. Iz Valencije se hranio Madrid. Znalo se da je taj teritorij plodan i da čini cijelu regiju bogatom. No, u šezdesetima, za vrijeme diktature, Huerta gubi na važnosti i to se nastavlja i u demokraciji. Gubi na važnosti jer se mislilo: ‘Dobro, možemo hranu uzgajati u Valenciji, ali možemo i na drugim mjestima; u Murciji, Andaluziji, Ekstremaduri…’ Taj developmentalizam značio je gradnju cesta i širenje grada po mnogo većoj brzini u odnosu na ranije periode. Zbog toga je Huerta danas u opasnosti da nestane. Nove demokratske vlasti u tome nisu vidjele veliki problem. Znali su govoriti da je Huerta dragocjena, da je šteta što propada, da je šteta što se po njoj mora graditi, ali da se po njoj mora graditi jer rast nema alternativu. To je bio razlog za nastanak pokreta za obranu Huerte. Ljudi su počeli govoriti da se agresivna gradnja ne može više tolerirati, da se ne može prihvatiti da grad mora konstantno rasti preko Huerte, koja bi, ako se tako nastavi, mogla nestati. Tako se 2001. počelo sa narodnom inicijativom za obranu Huerte. Španjolski ustav dozvoljava narodne inicijative koje funkcioniraju na sljedeći način: Ukoliko postoji neka inicijativa odozdo, da bi se o njoj raspravljalo u pokrajinskom parlamentu, potrebno je skupiti određen broj potpisa u roku od pola godine. U slučaju Valencijske zajednice broj potpisa koji se tražio bio je 50 000. Skupina građana predložila je Zakon o zaštiti Huerte za koji je skupljeno 116 000 potpisa, što je više nego duplo od traženog. To se činilo velikim uspjehom, ali sve to se zbilo u nezgodnom političkom trenutku s obzirom da je na nivou pokrajine i države vladala desničarska stranka Partido Popular (Narodna stranka). Lijeve stranke su podržavale projekt, ali ih se nije mnogo pitalo. Na kraju, naša inicijativa nije prošla. No, tada smo ocijenili da ne možemo tek tako prihvatiti poraz i poklopiti se već smo osnovali udruženje kako bi se nastavili boriti za zaštitu Huerte. Tada je nastao kolektiv Per l'Horta“, kazao nam je Marc.

Koliko se struktura (nekadašnjeg) teritorija Huerte promijenila u zadnjih pedesetak godina ilustrura podatak koji je iznio geograf Víctor Soriano u knjizi Valencia: evolucija, utjecaj urbanističkog planiranja i perspektive. On navodi da je između 1956. i 2011. Huerta izgubila 64% površine svog dotadašnjeg teritorija. 1956. imala je 15 000 hektara, dok je 2011. spala na (svega) 6000. Mnogo se gradilo, grad se širio, ljudi koji su bili vlasnici dijelova Huerte prodavali su zemljište jer im se dobro plaćalo. Međutim, sve to imalo je reperkusije kako na ekološku stvarnost grada tako i na poljoprivrednike i seljake koji su ostajali raditi na zemlji koja je počela gubiti na kvaliteti zbog sječe parcela i gradnje cesta i zgrada na njima.

Udruga Per l'Horta koja je nastala iz Narodne inicijative za zaštitu Huerte ima za cilj biti katalizator svih akcija koje se tiču zaštite Huerte, kako bi se sačuvao njezin krajolik, njeno poljoprivredno, vodno te kulturno i historijsko nasljeđe. Marc dodaje da su se stvari počele bitnije mijenjati 2015. kada na vlast u Valenciji (kako u gradu tako i u Valencijskoj zajednici) na vlast dolazi grupa lijevih i lijevocentrističkih stranaka (Compromís, PSOE, Podemos i Izquierda Unida). Tada se, kako kaže Marc „počelo debatirati o donošenju zakona o zaštiti Huerte. Ono što smo mi predložili 2001. odobreno je 2016. Odnosno, odobren je sličan zakon. Huerta se štiti, nije sve kako smo željeli, ali određen vid zaštite postoji.“

Ipak, privatne kompanije i dalje izlaze sa inicijativama za (agresivnom i ekološki neodrživom) gradnjom koja bi dodatno srezala zemljište Huerte, zagadila njena granična zemljišta, vodu i okolinu. Ti obrasci koji su se primjenjivali i ranije značili su ostavljanje seljaka sa ostacima ostataka zemljišta koje je postajalo beskorisno. Pa opet, zahvaljujući inicijativama odozdo, mnogi investitorski projekti su zaustavljeni, a borbe za zaštitu Huerte i dalje se nastavljaju.

Jedna od tih borbi borba je i za Društveni centar l'Horta kojim smo počeli ovaj tekst. Taj društveni centar ima 10 000 kvadratnih metara, od toga je 6000 kvadrata produktivnog zemljišta na kojemu se mogu uzgajati voće i povrće. Tu je i jedna kuća, prilično prostrana koja služi za kulturne aktivnosti. Centar se nalazi relativno blizu gradskog centra, nekih pola sata pješke. Kakva je povijest CSOA l'Horte pitali smo Marca Ferrija.

„Priča o Društvenom centru l'Horta također je povezana sa zaštitom Huerte. To je jako zanimljiv slučaj. Zemljište tog centra također je bilo dio Huerte i to zemljište je prije početka ekonomske krize kupila banka BBVA kako bi na njemu gradila zgrade. Sav dio Benimacleta nekad je bio Huerta. Ove zgrade koje su u njemu nikle, nikle su nanovo. Od 1995. do 2008. imali smo urbanistički bum. To su godine kada španjolska ekonomija raste i na snazi je politika agresivne gradnje. Do 2008. Valencia se mnogo širi. Mnogo je zemljišta predviđeno za gradnju, mnogo se gradi, dosta ljudi ima novca, kupuju se nekretnine, puno je migracija. Međutim, 2008. dolazi ekonomska kriza i stvari se mijenjaju. Sva planirana gradnja se obustavlja a izgrađene zgrade ostaju prazne. Mnogi migranti koji su došli raditi u Valenciju vratili su se svojim kućama jer posla nije bilo. Zbog toga se ne gradi na mnogim zemljištima koja su kupljena da bi se na njima gradilo. Prošlo je nekoliko godina, dvije, tri, pet i nije se gradilo. Tada na društveno-političku scenu Valencije isplivava pokret Los huertos urbanos de Benimaclet (Urbani vrtovi Benimacleta) koji zahtjeva prestanak gradnje i traži da ta zemljišta budu za ljude koji tu žive. Tada dolazi do okupacije zemljišta. Banka BBVA na čija je teritorija okupirana to pokušava zaustaviti, ali su se aktivisti uspjeli nametnuti, ući u taj prostor i ostati u njemu. Bilo je to 2012. godine.“

U Španjolskoj već duže vrijeme ordinira pokret Okupa koji se zalaže za okupaciju stanova i kuća u kojima nitko ne živi. Kao i u svim kapitalističkim državama, tako i u Španjolskoj postoji višak praznih stanova i kuća dok u isto vrijeme postoje beskućnici i oni koji teško plaćaju stanarine zbog ogromnog rasta cijena najamnina. Zbog toga, brojne kuće i stanovi propadaju jer nitko ne živi u njima. Slično je bilo i sa CSOA l'Hortom s obzirom da nikoga nije bilo na njenom zemljištu.

Na 6000 kvadratnih metara produktivnog zemljišta bilo koji stanovnik Valencije (makar tu pretežno dolaze mještani Benimacleta) može zatražiti od Centra jednu parcelu zemljišta za sebe. Jasno, zemljište nije ogromno i zbog toga ne mogu svi koji zatraže parcelu i dobiti istu. Oni koji su prvi zatražili parcele su ih i dobili. Istovremeno, postoji duga lista onih koji su na čekanju i koji „upadaju“ u slučaju da netko želi napustiti svoju parcelu ili ne želi raditi na njoj. Pored zemljišta, nalazi se jedna starija kuća, stara jedno stoljeće. U kući se nalazi anarhistička biblioteka, prostor za djecu i sobe koje služe za promocije knjiga, tribine, jogu i trening samoobrane. U samoupravljanju u ovom društvenom centru može učestvovati bilo tko, način donošenja odluka je horizontalan i sve aktivnosti su neprofitne. Srijedom u 19 sati bilo tko može prisustvovati Skupštini Društvenog centra i predložiti bilo šta. Tu je i (neprofitni) kafić u kojemu se mogu popiti pića od nekomercijalnih, malih, nelicenciranih proizvođača. Marc nam kaže da je ovaj prostor samoupravljanja izuzetno važan za kvart i grad „zbog ljudi koji žive tamo jer participiraju u društveno-političkom životu. To je prostor u kojemu učestvuju ljudi koji su povezani sa Benimacletom. Istina, na kulturnim aktima nekada participiraju i ljudi van kvarta, ali na polje dolaze raditi uglavnom ljudi iz kvarta. Odlučuje se kolektivno, na skupštini, ljudi se sastaju, raspravljaju i odlučuju – konsenzusom.“

Budući da kapitalistička država mora braniti pravo na privatno vlasništvo, otvara se pitanje kako to da država nije istjerala te ljude iz Centra. Marc nam objašnjava:

„To je komplicirana priča. Banka je naime vlasnik velikog dijela parcele, ali ne i cijele parcele. Banka želi graditi ono što je naumila, ali da bi gradila najprije treba dokumentaciju o gradnji predstaviti općini koja mora odobriti taj projekt. Međutim, nije tako lako istjerati nekoga sa neke zemlje ili iz stana. Ovaj slučaj sličan je ranijim okupacijama stanova. Ti kao privatni vlasnik nekog stana ili parcele možeš doći i kazati: „Ovo je moje“, ali s druge strane postoji i osoba koja može reći: „Stani, hej, pa ja isto živim ovdje.“ Te deložacije ne idu automatski i ne izvršavaju se tako brzo budući da postoji određena razina zaštite ljudi koji žive tu. Isto je i sa Društvenim centrom l'Horta. Taj proces iseljenja može trajati tri godine, pet ili uz dosta sreće sedam. A nije da nije bilo pokušaja da se te ljude iseli iz Centra. Pokušalo ih se iseliti prije godinu i pol dana. Došli su sudski izvršitelj i civilna garda, ali se onda preko WhatsApp grupa iskomunicirao problem i pred Centrom se u samo par minuta pojavilo više od 200 ljudi koji su ga branili. Sada se ti ljudi suočavaju sa problemima, nedavno je jedna djevojka pričala da im gradske vlasti isključuju vodu.

Na tom je talasu u posljednjih nekoliko godina u Valenciji nastalo mnogo sličnih projekata. Među najzanimljiviji je onaj koji vodi inicijativa Los huertos urbanos de Benimaclet. Pokrenula ju je Udruga susjeda Benimacleta koja je zuspjela oporaviti neka napuštena zemljišta kako bi obrađivali zemlju i proizvodili hortikulturne proizvode za vlastitu upotrebu. Onda su i same općinske vlasti pokrenule slične projekte. Tako danas građani Valencije mogu od općine tražiti parcelu za uzgoj voća i povrća sa pristupom vodi. „Radi se o sličnim modelima koje su pokrenule neke udruge, ali ih vodi općina“, kaže nam Marc Ferri.

Uprkos tome, Marc nije optimističan kada razmišlja o budućnosti.

A ako me pitaš kakva je budućnost Centra, ja je vidim prilično pesimističnom. Mada, jasno je, ona zavisi i od toga tko vlada u gradu. Bila bi šteta da se ovo ugasi jer je CSOA l'Horta jako dobar primjer samoupravljanja i mislim da se taj model može izvesti i primijeniti bilo gdje. Postoji osjećaj i mreža drugarstva, solidarnosti i suradnje između ljudi koji učestvuju u upravljanju Centrom“.

Posjetiocu koji zna ponešto od skicirane istorije golim je okom vidljivo ubrzano nestajanje Huerte. Ekspanzija agresivne gradnje je zonu smanjila u posljednjih pedesetak godina za pola. Iako nastojanja da se zemljište Huerte i dalje uništava još uvijek postoje, inicijative o kojima smo govorili paraliziraju i zaustavljaju te projekte, a s druge strane, oporavljaju stare zapuštene površine. Ovi modeli otvaraju nove mogućnosti za očuvanje Huerte. Osim toga, mnogi od njih, poput Društvenog centra l'Horta mogu služiti kao dobar generalni primjer samoupravne prakse i samoorganiziranja, a borba oko upravljanja, borba za prirodu, vrtove, zemljišta i vodu će se nastaviti.

Darko Vujica

Samoupravljanje je istovrsno čovjekovom društvenom postojanju. Institucije upravljanja samo su moderne izvedenice ove opšte sposobnosti i potrebe. Institucionalizovani i visoko elaborirani model samoupravljanja pokušan je u socijalističkoj Jugoslaviji. Njegova propast nije međutim dokaz da samoupravljanje drugačije od danas demokratski posredovanog upravljanja ne može postojati i funkcionisati. Primjeri su širom Evrope i svijeta, manji i veći pokušaji da se drugačije živi i radi skupa, u nekim zajednicama koje cijene jedne a ne neke druge društvene vrijednosti i streme nekim drugim ciljevima. Prilog je o tome kako stvari u stvarnosti mogu izgledati.

Tekst je realizovan je u okviru projekta Trans-making koji je finansiran sredstvima Horizon 2020 programa Europske Komisije.

Stavovi i mišljenja u tekstu isključiva su odgovornost izdavača.

Crvena, Sarajevo, 2022.

Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena s radošću predstavlja Feministiku.

Feministika je internet-magazin i javna politička kampanja posvećena savremenom “ženskom pitanju”, namjenjena je feminističkoj razmjeni i nastoji uticati na rekonsolidaciju pokreta i obnovu zajedničke borbe, u zemlji i šire. Feministika kombinuje vještine kritike i samokritike, podrške, saradnje, zajedništva i ljubavi.

Magazin će periodično, u suradnji s vanjskim urednicama i urednicima, tretirati specijalno odabrane teme. Osim toga, u posebnim  rubrikama magazin će objavljivati autorske priloge autorica i autora koji iz raznih registara progovaraju o ženskom iskustvu i njegovom feminističkom razumijevanju. Cilj magazina je da okupi što više ljudi iz naših zemalja i uključi ih u slobodnu autorsku, kritičku i stvaralačku razmjenu koja će protresti “pitanje” u njegovim brojnim dimenzijama i pojavnim oblicima. Periodične javne kampanje će, u saradnji s umjetnicama i umjetnicima povezati teme, pitanja i poruke o ženskim pitanjima i oblikovati ih u javne objekte koji provociraju, potiču, registruju i stimulišu društvene vibracije.

Davorka Turk uredila je prvi temat, pod nazivom “Drugarstvo i borba” u kojem se razmatraju savremene okolnosti koje drugarstvo čine teškim i istovremeno neophodnim. O pitanjima drugarstva, njegovih okvira, izgleda i formi, te borbe kao opšteg označitelja politike, a posebno feminističke, progovara Davorkin uvodni tekst te prilozi Olge Dimitrijević, Nataše Prljević, Danijele Dugandžić i Boriše Mraovića.

U rubrikama predstavljamo prepisku između drugarica Lane Bastašić i Maše Seničić, refleksije o ulozi frižidera u domaćinstvu u tekstu Andreje Dugandžić, opis disekcije jedne fotografije Tamare Šmidling, te neke napomene o feminističkoj kritici političke ekonomije u tekstu Fuade Milisavljević Miller. U audio rubrici “Slušaj žene” poslušajte razgovor koji je o ženskom stvaralaštvu, patrijarhalnom regulisanju i ženskim strategijama otpora vodila Kristina Ljevak sa književnicama Adisom Bašić, Senkom Marić, Radmilom Petrović i Ivanom Bodrožić.

Skrećemo pažnju i na “drugi val” kampanje koja u suradnji s drugaricama umjetnicama reflektuje ženska pitanja na prostor bilborda. U nizu poruka naslovljenih Drage drugarice, na ulicama Sarajeva, Banja Luke i Mostara, tri drugarice, umjetnice, Alma Gačanin, Jelena Fužinato i Milena Ivić pitaju jedna drugu naizgled neobična pitanja u nastojanju da propitaju zajedničku svijest i savjest naših društava.

Posjetite stranicu, čitajte i komentarišite. Pratite na mreži.

Feministika ne bi bila moguća bez podrške Kvinna till Kvinna, Olof Palme International Centra, Fonda otvoreno društvo BiH, Mediterranean Women's Funda, Heart and Hand Funda, članstva, prijatelja, prijateljica i drugih koji su pomogli na ovaj ili onaj način.

Svima im se zahvaljujemo.

Direktno se možete javiti na info@feministika.ba

Crvena

Predstavljamo vam prvi u nizu eseja posvećenih ispitivanju savremenih artikulacija patrijarhalne i nacionalne ideologije, kulture i prakse čija je kombinacija, potvrđuju po stoti put događaji od prije neki dan, u doslovnom smislu, ubitačna. Esej pred vama, u autorstvu Darka Vujice se bavi institucionalno-ideološkim okvirom nacionalizacije i patrijarhalizacije društva u najskorije vrijeme. Oslanjajući se na novije radove u ovom domenu, esej se spušta u lokalnu stvarnost i razmatra mehanizme i postupke uključene u disciplinovanje društava, kao i faktore koji sadašnji rodno-nacionalni režim, njegove institucije, dominantnu kulturu i političku ekonomiju čine otpornim na promjenu.

Čitajte ispod ili skinite u pdf formatu.

***

Tekst je realizovan uz pomoć Rosa Luxemburg Stiftung Gesellschaftsanalyse und politische Bildung e.V. – Ured u Bosni i Hercegovini, sredstvima njemačkog Ministarstva za ekonomski razvoj i saradnju (BMZ). Ova publikacija ili njeni djelovi izuzev ilustracija, mogu biti besplatno korišćeni uz odgovarajuću referencu na originalnu publikaciju. Sadržaj publikacije ne odražava nužno stavove Rosa Luxemburg Stiftung Gesellschaftsanalye und politische Bildung e.V. – Ured u Bosni i Hercegovini. Za stavove i informacije u tekstu odgovoran je sam autor. Publikaciju nije dozvoljeno prodavati.

Čitajte, dijelite, pišite.

Crvena

***