O: Prilozi o radno-proizvodnim odnosima u 21 vijeku, br. 6

Uvodnik: Borba za raspored

Istorija čovječanstva mogla bi se rekonstruisati kao politička borba za uspostavljanje i održavanje različitih režima klasifikacije i rasporeda materijala, simbola i ljudi. Raspored ovdje treba uzeti u dvostrukom značenju i kao stvarni prostorni raspored tj. svjesno raspoređivanje objekata i ljudi, ali i kao šemu koju politička moć (kakva god ona bila) projicira na ograničenu društvenu formaciju i održava kroz institucije klasifikacije, pravne norme, zabrane, brige i nebrige, razmještanja, prisile, kazne, nagrade, itd.

Postoje neke bazične šeme koje su posljedice karakteristika vrste. Spolna je bazirana na razlici u sposobnosti i odgovornosti za reprodukciju vrste tj. za proizvodnju novih članica. Postoji i dobna koja različito klasificira djecu, mlade, starije, stare, itd. Ova šema ima posljedice i na razvijenu praksu simboličkih i proizvodnih razmještanja: vođe, upravljači nikada nisu djeca, slično je i sa starijim ili slabijim, a dugo je isto bilo i sa ženama.

Antropologija poznaje egalitarna društva uspostavljena na principima socijalizacije materijalne proizvodnje i centralizovanog upravljanja resursima. Istorija poznaje strogo regulisana i složena hjerarhijska društva uspostavljena na višestrukim normama koje odrešuju date, nužne i moguće uloge. Simbolička struktura ‘vlasti čovjeka nad čovjekom’ je revolucionarizirana s Francuskom revolucijom, iako monarhijska šema nikada nije univerzalno napuštena. Tu je rođena ideja opšte suverenosti koja je poslije postala šema oko koje je zadjenuta borba za širenja prava glasa –dinamika koji ni do danas nije završena. Ne treba naravno zaboraviti da su i druge, mnogo starije šeme rasporeda, prije svega religijske i druge tradicionalne šeme, i dalje aktivni organizatori društava.

Podjela uloga revolucionarizirana je s prvom industrijskom revolucijom. Razvoj sredstava za proizvodnju i novi industrijski oblici učinili su postepeno od kapital-rad odnosa centralni mehanizam raspoređivanja. Proces akumulacije kapitala bez presedana u istoriji, omogućio je nastanak klase industrijskih kapitalista koji će u narednih nekoliko stotina godina izrasti u glavnu ekonomsku i političku snagu koja je u drugi plan potisnula velike vlasnike zemljišta i primarne proizvođače. Istovremeno, ovaj proces stvara i kolektivnog radnika koji od tada može da se zamisli kao politički subjekt koji ima snagu da oblikuje istoriju.

Ekonomski rezultat principa na kojima se trenutni raspored zasniva – jasno je i maloj djeci – gigantski je rast nejednakost i to definitivno pokazuju i kvantitativne i kvalitativne studije. Pobjednici (personificirani u likovima digitalnih milionera) i gubitnici (u raznim oblicima) su razvrstani jasnije nego ikada prije dok su inicijativa i izbor koje bogatstvo omogućava toliko zavodljivi da se među masama prepoznaju kao očigledne vrijednosti. Naličje ove slike je devastirani okoliš, milioni ljudi u polurobovskim odnosima, stotine miliona na Globalnom jugu u ponižavajućim radnim uslovima upregnuti u proizvodnju robe za potrošače na Globalnom sjeveru. Teret na domaćinstvu – tom tamnom kontinentu ženskog rada, u temelju svake druge proizvodnje – veći je nego ikada prije. Ono malo, naizgled sigurnih, solidno zaposlenih u razvijenim zemljama drhturi u strahu od vještačke inteligencije koja čeka da ih zamijeni. Sve slutnje koje ovakva panorama pokreće vješto politički mobilizira najgora desna reakcija koja se u navodnoj borbi za obične ljude ne libi ni najmračnijih zamisli dok ljevica, paradoksalno, postaje ona koja nastoji spašavati postojeće, očigledno disfunkcionalne institucije. Ako alternative nema, onda stvarnost koja nema alternativu ne može ne biti duboko uznemirujuća. Uprkos svemu, i upravo zato, alternativu ne smijemo prestati smišljati i zamišljati.

U novom, septembarskom broju Priloga čitajte o domeni rada brige i rada u domaćinstvima u tekstu Rad koji sve pokreće – Boriše Mraovića. U prilogu Obuća i opstanak, Dajana Cvjetković analizira stanje u sektoru tekstilne proizvodnje s posebnim osvrtom na proizvodnju proizvoda od kože i poziciju ovog sektora u međunarodnoj ekonomskoj raspodjeli. S Ayelén Branca i Natalijom D’Amico kroz tri pitanja koja je postavio Darko Vujica pretresamo stanje na drugom kraju svijeta – u Argentini. U posljednjem prilogu, Alma Midžić u tekstu Uvijek ima nešto da se popravi ulazi u marginalni svijet elektroservisa u kojem će posla biti čak i kada nas sve zamijene roboti.

Prilozi u ovom broju:

1. Rad koji sve pokreće – Boriša Mraović
2. Obuća i opstanak – Dajana Cvjetković
3. Tri pitanja sa Ayelén Branca i Natalijom D’Amico – Darko Vujica
4. Uvijek ima nešto da se popravi – Alma Midžić

 Redakcija

O: Prilozi o radno-proizvodnim odnosima u 21 vijeku, br. 6, septembar 2020. Crvena

Izdaje: Crvena – Udruženje za kulturu i umjetnost, Sarajevo

Uredio: Boriša Mraović

Kolaž na naslovnici: Andreja DugandžićLektura i korektura: Faik Imamović

 

Komentare, pitanja, kritike i poruke druge vrste možete slati na info@server1.lab387.com

 

Sadržani materijal je dostupan za dijeljenje pod uslovima: Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License.

 

Izdavanje je podržao Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine. Stavovi i mišljenja isključiva su odgovornost izdavača.