Otpori sindikalizaciji i novi sindikalizam – Mario Kikaš
Sindikate, unatoč svim povijesnim i recentnim iskustvima, i dalje smatramo organizacijskom formom koja bi trebala najbolje štiti radnice i radnike, zastupati i braniti njihove kolektivne interese i u konačnici biti platforma za njihovu socijalizaciju i politizaciju. Međutim, realnost radnih uvjeta, fragmentacija sindikata na manje interesne skupine, nerijetka dominacija glasnih muškaraca kao sindikalnih autoriteta, svjedoči drugačijem smjeru razvoja sindikata. Istovremeno, rapidno smanjenje članstva sindikata posljednjih nekoliko decenija, kao i njihov sužen manevarski prostor u sukobu, odnosno, pregovaranju sa državom i kapitalom, govori o potrebama zamišljanja, a onda i izgradnje drugačijih formi sindikalnog udruživanja. Tako se posljednjih nekoliko godina zbog ovih gore navedenih razloga kao i ubrzanog tehnološkog razvoja i automatizacije proizvodnje, sve više govori o tzv. novom sindikalizmu, odnosno novim organizacijskim formama i principima udruživanja radnika. U svom izlaganju Mario Kikaš će na osnovu recentne literature iz područja radničkih studija (labour studies) i mapiranja različitih sindikalnih praksi iz svijeta, pokušati odgovoriti na pitanje što bi to bio novi sindikalizam. Većina primjera kojima će se baviti, bit će iz područja industrija koje bilježe rast posljednjih nekoliko godina, a istovremeno su jako slabo sindikalno organizirane, poput područja kulturnih i kreativnih industrija.
Mario Kikaš rođen je u Mostaru, a trenutno živi i radi u Zagrebu. Član je Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju, a do 2016. bio je urednik časopisa RAD. koji je izdavala ova organizacija. Trenutno se u sklopu aktivnosti BRID-a bavi temama organiziranja radnika u kulturi. Stalni je suradnik portala Bilten i Kulturpunkt te organizacije BLOK.
